Koliko dugo neprimjetno lutaš
prljavim rijekama zla?
Darovana krila gube ti svrhu;
zašto se bojiš poletjeti?

Otvori oči - rekla sam ti nježno,
puno toga ne primjećuješ.
A ti tvrdoglavo zatvorio si dušu
i toneš u psihotičan san.
Iluzija...

Vrijeme prolazi...
Srca su nam prazna pustinja
Gladna ljubavi vičem bez glasa
tebi što ne čuješ i ne vidiš.

Probudi se anđele nezasitne utjehe!
Otvori se dvama morima plavim.
Slijep pored zdravih očiju živiš,
ubijen od strane vlastitog prijatelja.

Probudi se, preklinjem!
Ne želim da toneš u vječni san.
Tihi glas šapuće ti na uho:
Vrijeme prolazi...

VJETAR
Vjetar puše i kišne kapi nosi.
Ja stojim pokraj prozora
tata mi u šalici čaj donosi.
Eto odjednom čarolije
na nebu se duga stvori.
Tako je toplo u domu mom
u peći vatra gori.
Ajme kakvo loše vrijeme
al to me ne mori.
Radije ću čitati knjigu
ljepše vrijeme dolazi
voditelj na radiju o tom zbori.
Ante Orlić
Stjepan Orlić

Ljetna večer
nad gradom su se
nadvili tamnosivi oblaci
kao da ih se može rukom dotaći.
Vjetar jako puše
evo nam ljetne kiše.
Gromovi sijevaju
strah stvaraju
nebo osvjetljavaju.
Ljetna nevera će kratko potrajati
vjetar će oblake otjerati
kiša će prestati padati
lijepo ljetno vrijeme će se opet vratiti.
Toplo i mirno ljetno vrijeme
svakog čovjeka će razveseliti
i svi ćemo u ljetu nastaviti uživati.

Stjepan Orlić

PROLJETNA KIŠA
Proljetno jutro,
tamnosivi oblaci
nadvili se nad gradom.
Kiša pada
tišina na trenutak nasta.
Loše vrijeme neće tako brzo prestati
počelo je grmiti i sijevati.
More se ne može vidjeti
magla je iznenada nastala
i more je odjednom sakrila.
Vjetar puše
na trenutke jako.
Nosi kišne kapi
na prozore olako
ali samo nakratko.
Kiša pada sve veća
ovo vrijeme na
jesenjski dan podsjeća.
Ljepšem vremenu
popodne ćemo se nadati
i da će sunce grad napokon obasjati.
Stjepan Orlić

Ležimo na pijesku
pokraj mora
na nebu zvjezde sjaje
veliki oblak mjesec sakrije
mjesečeva svjetlost nestaje.

Tiho ti pričam
sve ono što
smo godinama stvarali
o našim danima
sreće i ljubavi.
Da vrijeme vratimo
isto bi napravili
ljubav bi jedno drugom poklonili
zaljubljeni skupa vrijeme provodili.
Ljubav je naša
kao brod na moru
koji je našao mirnu luku.
Vidimo na nebu
kako zvjezda pada
zatvorili smo oči
i zaželjeli želju sada.

Hvala ti za dane
koje me usrećuješ
želim ti reći
volim kad me dodiruješ.
Dodirima smo
probudili našu strast
neka plamti ljubav
između nas.

Stjepan Orlić

U ribarskom mjestu
nalazi se crkva od kamena.
Pokraj malene crkve
tebe čekam moja voljena.
Polako ideš prema meni
poljubac mi pokloniš
tiho šapneš da me voliš.
Darujem ti mali poklon
naušnice od plavog safira
na tebi naušnice neka blistaju
moja ljubavi savršeno ti pristaju.
Brodom ćemo da otplovimo
do lijepog otoka Šolte
tamo se uvijek prave velike fešte.
Nekoliko dana ćemo ostati
naše vrijeme u ljubavi i veselju provesti.
Sad je vrijeme da krenemo
na Šolti skupa ljetne dane da provedemo
zajedno najdraža da uživamo i guštamo.

Stjepan Orlić

Volim s tobom vrijeme provoditi
tvoje meke usne ljubiti
cijelom dušom tebe voljeti.
Kroz prozor vidimo na nebu
kako zvjezde sjaje
neka naša ljubav vječno traje
Vjeruj mi kad ti kažem
volim te ljubavi
naše nježne zagrljaje
nikada ne zaboravi.
Gledamo slike s našeg
vjenčanja dolaze nam
lijepa sjećanja.
Naše vječanje s puno
plesanja i pjevanja
cijelu noć nije bilo spavanja.
Kuća s puno veselja i ljubavi
mili bože nek se ispune ovi naši snovi.
Noćas ću da ti šaputam nježne riječi
neka ovaj život provedemo u ljubavi i sreći.

Stjepan Orlić

Sjedimo uz more
jahte morem plove
ploveći razbijaju valove.
Skidaš sa glave maramu svoju
rukom mi nježno prolaziš kroz kosu.
Volim te sve do neba
poljubac tvoj mi treba.
Imamo svoje želje
želimo mnogo ljubavi i sreće.
Imam tebe uz sebe
za mene nema radosti veće.
Barem da vrijeme mladost vrati
moja duša samo sretne dane pamti.
U daljini se čuju ljubavne pjesme
kasni su sati
idemo kući
za počinak je vrijeme.

Stjepan Orlić