ZBOG ZABAVE
U konobi sam noćas
s prijateljima feštu napravio.
Sve sam novce potrošio
cijelu noć se provodio.
Pjevamo slavonske pjesme
lijepa djevojka je pored mene.
Grle me ruke njene
moje usne je nisu htjele
samo postojiš ti za mene.
Naša ljubav je kao sunce nakon kiše
od tebe draga neme djevojke ljepše.
Kad je zora svanula
muzika je utihnula.
Prijatelji moji moram poći
do naše kuće draga doći.
Priznat ću ti mila sve
sada kasno je za kajanje
nemam pravo na laganje
sve je bilo zbog zabave.
Kažeš mi opraštam ti sve
naša ljubav prevelika je.
Moja jedina ljubavi
mi se volimo kao golubovi.
Neka nas dobri anđeli
kroz život budu pratili.
Opraštam ti sve.
Stjepan Orlić

Ujutro se pokraj
tebe budim.
Doručak ti u krevet donosim
i crvenu ružu poklonim.
Želim da ti priznam
što prema tebi osjećam.
Tvoja mi ljubav treba
volim te sve do neba.
Strastveno se ljubimo
nježne riječi jedno drugom
šapućemo.
Kao anđel izgledaš
srce moje osvajaš.
Ti si sunce moje jedino
ljubiti tebe to je predivno.
Kad sam s tobom
srce mi kuca snažno
sretni smo volimo se
to nam je važno.
Ti si moje svjetlo
što u mraku sja
bez tebe ljubavi
nemogu da živim ja.

Stjepan Orlić

Kad sam s tobom
jedno te molim
zagrli me jako
samo jednom
se voli tako.

Znaš li mila
da ti kažem
od tebe
meni nema
djevojke draže.

Ljubiš me nježno
poljubac je tvoj
na mom vratu
ostavio trag.
Ljubavi pokazuješ
mi koliko sam ti drag.

Ljubimo se noćas
grlimo se
volimo se
zoru skupa dočekamo
zagrljeni se ne razdvajamo.

Naša priča
je kao u bajkama
ljubavni put nam je
posut ružama.

Zaželili smo jednu želju
da ovaj život
provedemo u
ljubavi i veselju.

Stjepan Orlić

Samo jedan dan
zajedno provedimo mi
sreću prigrlimo ja i ti.

Da li smo sanjalice
to znamo samo mi
ovaj naš dan
neka bude vrijeme
naše ljubavi.

Ljubav se ne
može kupiti
to znaju svi
zato volimo se
grlimo se ja i ti.

Naši osjećaji
što nas spoje
neka nas nikad
ne razdvoje.

Strastveno se
ljubimo nas dvoje
tako zaljubljeni
voljena ispunimo
snove svoje.

Volim te
cijelim srcem svojim.
Reći ću ti
bezbroj puta
da te volim
sve dok oči
svoje zauvijek
ne skopim.

Stjepan Orlić