daleka su duboka mora u nama
o srčane obale udaraju talasi samoće
na hladnim se vetrovima njišemo
suvi su naši pogledi u tami
zimsko nas nebo posmatra
hodamo nemim ulicama noći
u nama ledeni bregovi plove
pričaš mi o snegovima koji su tvoje gradili
pričam ti o brodovima koje su moji potopili

u glasu su nam zarobljeni snovi nedosanjani
u grlu nam se guše reči nedovršene
neostvareni zagrljaji plaču između nas

u kasno svitanje rastaju se naši strahovi
među senkama spava tanani sudar usana
u novom jutru ostaju isti sami svetovi
tvoj
i
moj

Volim tvojim
ulicama šetati
ljepotama tvojim
se diviti
cijelim srcem
Zagrebe grade
tebe voljeti.

Volim u centru grada
bana Josipa Jelačića vidjeti
tržnicom Dolac prošetati
jezero Jarun posjetiti.

Volim u Maksimir
pokraj Dinamovog stadiona doći.
Košarkaškog kluba Cibona dvoranu vidjeti
sportskim hrvatskim simbolima se nakloniti.

Na Sljeme nažalost nisam bio
to bi napraviti volio
na Sljemenu sa obitelji
vrijeme bi provesti htio.

Dok pokraj Zagreba
rijeka Sava protječe
nema veće sreće
posebno kada zora sviće
biti dio tebe
moj voljeni Zagrebe.

Stjepan Orlić