daleka su duboka mora u nama
o srčane obale udaraju talasi samoće
na hladnim se vetrovima njišemo
suvi su naši pogledi u tami
zimsko nas nebo posmatra
hodamo nemim ulicama noći
u nama ledeni bregovi plove
pričaš mi o snegovima koji su tvoje gradili
pričam ti o brodovima koje su moji potopili

u glasu su nam zarobljeni snovi nedosanjani
u grlu nam se guše reči nedovršene
neostvareni zagrljaji plaču između nas

u kasno svitanje rastaju se naši strahovi
među senkama spava tanani sudar usana
u novom jutru ostaju isti sami svetovi
tvoj
i
moj

Nevrijeme
olujni vjetar puše
more bjesni
more se pjeni.
Udaraju snažno valovi od obalu
privezani brodovi lijevo desno se ljuljaju
jedno od drugoga udaraju.
More se ne smiruje
olujni vjetar ne prestaje
jedino nam nada ostaje
da sutra sve će biti
drugačije,mirnije.
Spokojnije.