daleka su duboka mora u nama
o srčane obale udaraju talasi samoće
na hladnim se vetrovima njišemo
suvi su naši pogledi u tami
zimsko nas nebo posmatra
hodamo nemim ulicama noći
u nama ledeni bregovi plove
pričaš mi o snegovima koji su tvoje gradili
pričam ti o brodovima koje su moji potopili

u glasu su nam zarobljeni snovi nedosanjani
u grlu nam se guše reči nedovršene
neostvareni zagrljaji plaču između nas

u kasno svitanje rastaju se naši strahovi
među senkama spava tanani sudar usana
u novom jutru ostaju isti sami svetovi
tvoj
i
moj

VJENČANI ZLATNI PRSTEN
Svitanje zore
zajedno sjedimo na plaži uz more.
Lijepo je biti s tobom ovdje
stavljaš glavu na rame moje.
Svitanje zore,more i nas dvoje
naše se usne spoje.
Poklanjam ti vjenčani zlatni prsten
kažeš da je baš savršen.
Zlatni prsten neka sjaji
na prstu tvome.
Nek te podsjeti
na moju ljubav i
vjernosti danu jedno drugome.
Moj poklon je za tebe od srca
moja jedina za tebe moje srce kuca.
Želju jednu draga imam
sve o čemu snivam
u bijeloj vjenčanici
da u crkvi blistaš.
Voljena moja da budeš do kraja
ljubav naša neka nas zauvijek spaja.
Stjepan Orlić

Plavo more
svitanje zore
miluju me
ruke tvoje.

Zvona sa
katedrale svetog Lovre
zvone glasno
mi se ljubimo strasno.

Još nikad nisam
volio nekog tako
izgledaš draga
prekrasno baš slatko.

Ljubim tvoje usne
polako nježno
prolaziš mi rukom
kroz kosu polagano.

Cvrčci pjevaju
svoju pjesmu
ti zanosno mirišeš
po francuskom parfemu.
Na pijesku ******>ostavili trag
tvoji poljubci
na mom vratu
pokazuju koliko
sam ti drag.

U daljini se
muzika čuje
zagrljeni smo
nas dvoje.

U blizina nas
se djeca igraju
jutro je došlo kraju
idemo ljubavi
na jutarnju kavu.

Stjepan Orlić