Miris ukoričenih stranica:
Poznat prizor raširenih ruku.
Ona sjedi.
Mirna. Pogleda uperena u neke daleke svjetove.
Gdje li je sada - tek siluete odaju
(Uživa li istinski?)
Krivulja u kutu usana,
odsjaj sunca u lutajućim očima.
More! Njemu putuje, znam.
Ona sretna je - sluti dom.
U njenim očima ustaju valovi,
morske mijene igraju u pogledu:
plima i oseka izmjenjuju se
na pučini njezinih snova.
Vječno sniva o modroj svakodnevici,
o slanim jutrima i čarobno crvenim zalascima.
Iz sna budi je vlak na trećem peronu.
Uz dubok udah spoznaje da ovuda
galebovi ne lijeću, vode slane nisu niti
srce na mjestu počiva.
(Što sve uzdah neće skriti)
No krivulja ne jenjava.
Snovi tek su vremenom udaljeni!
A čitav svijet pogled je daleko.
Ona lijepa je dok prebire po slovima
radošću djeteta koje putuje.
Bože, koliko života u jednom kupeu!

taj moj dragi,
što mi nije kao niko na ovome svetu
kada nađem se u snovima prejedem se slatkišima, tovarim čokoladice i bombone i šarene kremove da bih ćutala
ako se ušećeri poješce ga ljubičaste mušice, pomislih
pa se tako bojim još po koje krilatice, kao recimo aviona ili šarene lastavice
a ja kad-kad kratko i nespretno letim
punim se kamenjem i betonom
a praznim groznicom mednom

kada ruke ko dve reke ispoliva, useče oko mojih ko klavir rebara
pa mi se zbunjene pčele sele kroz čelo i telo celo
traži se nešto od kruške slađe
tu na usnama izvor namiguje

pa taj se, putnik čarobnjak
samnom ko lipa njiše
zimu šapatom pretvara u igru pustinjskog vetra
otvori oči i eto ga more

od koje li je on vrste?

za ogolićenu dušu odelo,
što lanenog kroja cvrstinu krije
nabori nemira i divljine
beskraj užarene širine
šavovi boje sunca
broje tugu nedostižnu

sa njim je toplo
sa njim je ritam najsjajnije zvezde

žalio se sudbi svojoj
klempavi klempo
a ne vidi
da je ušima
dva sunca zaklonio
creva rasuo po polju
da nahrani
gladno mu srce
ne čuje on siromah grmljavinu
ušima velikim svojim
a hteo bi rosom gorkom
mnoga jutra
pelinom
slatke sokove tvoje

U crkvi si ostala
za nas jednu malu
molitvu izmolila.
Iz crkve izlaziš van
dan je tako prekrasan
za našu šetnju uz more
baš je idealan.
Skinula si cipele
po pijesku si bosa hodala
moj lijepi anđele.
Na pijesku si dva srca napravila
za ruku si me uhvatila
poljubac mi poklonila.
Na pijesak smo sjeli
valove gledali
zalazak sunca promatrali
tako zagrljeni
o ljubavi smo pričali.
Mi smo dvije sretne duše
voljena nema ništa ljepše
od ljubavi naše.

Stjepan Orlić

My best friend has brown eyes,
But every time the sun hits them
They turn gold
My best friend has dark brown hair
When I first met her it was the longest hair I’ve ever seen, dyed blonde at the ends
Now it is short and just as nice
My best friend used to be shorter than me
Now I am the short one in the group
As everyone towers over me
My best friend has the greatest smile
Every time she laughs it’s like pure sunshine
Sunlight pouring out of her smile
My best friend speaks Croatian
So we text each other in Croatian,
We always say Bok instead of bye and volim te instead of I love you
My best friend is great at acting, I tell her to not forget me when she’s famous
My best friend is amazing
Volim te, Sunca

mh, 22 April 2018

Pokraj mora nalazi se kuća od kamena
tu sam svoju mladost provea.
U blizini kuće su stabla maslina
tamo te čekam voljena.
Nedaleko kuće je barka malena
s njom ćemo otploviti ti i ja.
Imam i gitaru moja jedina
da sviram za nas ljubljena.
Dok ležiš na provi
plovimo prema skrovitoj uvali
vjetar mi miluje lice
moja lijepa golubice.
Barka sunce more ja i ti
sviram ti pjesmu o ljubavi
tu smo jedno drugom
poljubce poklonili.
Dok se ljubimo i grlimo
zalazak sunca vidimo.
Sve što želimo
da kući ne idemo
i da zoru zagrljeni
skupa dočekamo.

Stjepan Orlić

ZAUVIJEK SRETNI

Ti si pjesma mom životu
zaljubih se u tebe
i tvoju ljepotu.
Želim da te razveselim
cvijet ruže ti poklonim
zagrliš me i poljubiš
govoriš mi da me želiš.
Gledamo skupa
zalazak sunca
srce brže zakuca
opijen sam požudom
našeg poljubca.
Imaš plave oči
boje mora ljubimo se
dok ne svane zora.
Budi se dan
tako je predivan
skupa smo ja i ti
zauvijek sretni moja ljubavi.

Stjepan Orlić

Otvori prozore
svoga srca
neka moja
ljubav kao
zraka sunca
dođe do tvog srca.

Za tebe je
moje srce
otključano
u tebe je ljubavi
iskreno zaljubljeno.

Mi smo kao
dva grdelina
koja su za
ljubav stvorena.
Ispod ovog
plavog neba
mi ćemo gnjezdo sviti
tu se dovijeka
ljubiti i voljeti.

Stjepan Orlić