Submit your work, meet writers and drop the ads. Become a member
Saša D Lović Sep 2014
1

gledao je dugo svoju sen
zakrvavljenim očima
  grlo mu se grčilo

sekiru sa zida da ponese
u šumu
  šta bi drugo

inače često dovodi sebe
u takvu situaciju
  ne zbog nečeg patološkog

ne zbog neke skrivene želje
već zbog šume
  ona je i ovog puta kriva

usne su mu drhtale
šumom odzvanjao njegov dah
  drveće počelo da vrišti

suze cerove kvasile humus
no to ga ovog puta ne pokoleba
  ovog puta otići će mnogo dalje

na sekiru pade zrak
i ona umi njegovo telo
  svojim sjajem


2

mala fide
dim se vije mehovi nadimaju
  čekići biju

znojavi kovači brkove suku
piju vodu metal stenje
  pod serijom teških udaraca

crveni se još nerođena sekira
u agoniji nastajanja
  sijaju se oštri zub i uvo tupo

pa je utom zgrabiše klešta
sve zaneme
  sve sačeka prvi vrisak

susret sa vodom
mala fide
  šta avaj nastade


3

u početku beše raka
i on je plesao oko nje
  poslednji ples

uma atrofičnog
udovi mu leteli sekli etar
  bale kvasila mu lice

očiju zakrvavljenih
ni glasa da pusti
  zmije su stenjale upregnute

niz amove otrov se slivao
raka poče da biva jezero
  drveće spustilo grane

i sve više grdilo mu lice
o boli
  ples je bivao sve sporiji

ptice su sve tiše rikale
iz tame poče da se rađa tama
  grđa i crnja

muve su naokolo zujale
drveće počelo da vrišti
  suze cerove kvasile humus


4

i kako je plakala sekira
naišavši na kamen
  vatrene suze prštale naokolo

kamen se vrteo kamen je jeo
vatrene suze
  i zub oštriji postajaše

svetlost njena poče da izjeda tamu
grđu i crnju
  od one pređašnje

pade zrak na nagrđeno lice
i stade sa plesom
  zmijama skide jaram

umi udove svoje u jezeru
urlik zapara galamu oko njega
  i nastade tišina tišina tišina

kezio se njegov lik
sa mirne površine
  progledao je


5

u početku beše i šuma
prašuma beskrajna
  u umu njegovom atrofičnom

i u njoj on i ona u njemu
podjednako
  plakao on plakala i šuma

jeli jedno drugo
grlo mu se grčilo
  udovi sušili crni dani behu

anđeli su sletali
kljucali mu oči
  koje su bile voda

donosili vatru u prašumu
da sagori um njegov atrofični
  vatra se gasila

donosili i vodu vodu mutnu vodu bistru
belu crvenu zelenu bilo kakvu
  voda se gasila


6

išla je sekira iz ruke u ruku
brzo i sigurno
  kroz vatru kroz vodu

padale glave
padalo drveće
  zub oštriji uvo tuplje držalje crnje

od krvi od zemlje
sekira je kružila
  tog su dana žene crno mleko muzle

ah nesreće
ptice su sve divlje rikale
  muve su zujale

pauci se razmrežaše
između prstiju njegovih
  ključala je lava u grudima šume

kezio se njegov lik
sa mirne površine
  jezera


7

sa rukom stopila se sekira
skameni se dah pogled znoj
  kidao je dronjke od odeće

bale kvasila mu lice
konji su bili nemirni
  anđeoskim hučanjem šuma ga zvala

lišće je padalo sa drveća
magla proždirala etar
  ptice behu odletele

rožnjače mu se zabrazdiše
srce poče da kuca
  sekira urliče

anđeli behu odleteli
samo su muve zujale
  on penio

šuma hučala
jezero ključalo
  tišina


8

na kraju beše svetlost
prasvetlost beskrajna
  u umu njegovom atrofičnom

i u njoj on i ona u njemu
podjednako
  smejao se on smejala se i svetlost

jeli jedno drugo
grlo mu se širilo
  udovi listali crni dani behu prošli

demoni su izranjali
kljucali oči
  koje su bile vatra

donosili gmazove u svetlost
da opogane um atrofični
  gmazovi se sušili

donosili pegaze sa rogom
bele crvrne zelene bilo kakve
  krila im otpadala


9

stajali bi sekira i on stopljeni
u agoniji
  svetlost zaslepi oko njegovo

iz rožnjače kapala je lava
tuga poče da izjeda svetlost
  grđu i crnju od pređašnje

zub tuplji uvo oštrije držalje istrošeno
pade tren na nagrđeno lice
  i poče sa plesom

zmijama jaram na vrat
kezilo se njegovo lice sa dna rake
  progledao je


10

granulo je sunce i nesta svetlosti
zmije su strašno siktale
  upregnute

gledale kako se otrov iz jezera
pretvara u oblak
  oblak zakri sunce

i njegov um atrofični
udovi mu leteli
  pogađali ptice

muve su zujale
očiju zakrvavljenih
  pusti glas planine su se tresle

vetar poče da duva
umrsi mu kosu koža mu se ospe
  iz tabana poče korenje da niče


11

sva se magla upi u njega
on spusti sekiru u raku
  u raku doteče lava

i ne bi više zuba oštrog uva tupog
šume prašume svetlosti prasvetlosti
  jednostavno ne bi

na kraju beše
on
  u agoniji

postojao je
Slavica Jun 2015
Ona
Miris ukoričenih stranica:
Poznat prizor raširenih ruku.
Ona sjedi.
Mirna. Pogleda uperena u neke daleke svjetove.
Gdje li je sada - tek siluete odaju
(Uživa li istinski?)
Krivulja u kutu usana,
odsjaj sunca u lutajućim očima.
More! Njemu putuje, znam.
Ona sretna je - sluti dom.
U njenim očima ustaju valovi,
morske mijene igraju u pogledu:
plima i oseka izmjenjuju se
na pučini njezinih snova.
Vječno sniva o modroj svakodnevici,
o slanim jutrima i čarobno crvenim zalascima.
Iz sna budi je vlak na trećem peronu.
Uz dubok udah spoznaje da ovuda
galebovi ne lijeću, vode slane nisu niti
srce na mjestu počiva.
(Što sve uzdah neće skriti)
No krivulja ne jenjava.
Snovi tek su vremenom udaljeni!
A čitav svijet pogled je daleko.
Ona lijepa je dok prebire po slovima
radošću djeteta koje putuje.
Bože, koliko života u jednom kupeu!
2015.
Saša D Lović Apr 2015
1.


еtеrnа је nеrvоznа
ništа nе оstаје dа је pоdsеti
nоgаvicа јој sе prеsаvilа
prеkо cipеlе
i
оnа sе sаginjе dа tо pоprаvi
ispusti tеški uzdаh
јеlе su јој sе sаrmе i
nаmаh sе sеti srеćnih dаnа
prоslаvа nоvih gоdinа slаvа rоđеndаnа
kаdа је u slаst
gutаlа јеdnu zа drugоm


2.



еtеrnu bоli zub
оnа uzimа gutljај ljutе kоmоvicе
nе bi li јој dеsni utrnulе
аli kоmоvicu gutа i
bоgаmi јој sе оslаdi
nаpi sе zаbоrаvi nа zub i
uzе dа vеzе
dоk је nе sаvlаdа sаn
usnilа је pоtpunо isti sаn
kао i lаnе kаd је zаbоlео
isti zub
kаd јој sе kоmоvicа ljutа
prоklеtо оslаdilа


3.


еtеrnа nе znа dа plеtе
niје znаlа ni njеnа mајkа
ni njеnе mајkе mајkа
dоk је mајkinе mајkе mајkа
plеlа pа rаsturаlа
јеdnоm је оficiru čаrаpе
tаkvе isplеlа
kаd bi ih izuо dа pеrе nоgе
аluminiјumski lаvоr bi sе
rаzgrаđivао
јеdnоm је svеštеniku mаntiјu
tаkvu isplеlа
svеti је trifun sišао dа је
оpipа

4.



еtеrnа nе mаri ni zа štа
оnа znа
kаkо је nаš nеmаrni svеt
dо оvоg stеpеnа
stvаrnоsti dоšао
nеbо sе bilо stuštilо а
vеtаr оkrеnuо kа njој
njеn је krеvеt u sеnci i tu је
kuršum nе mоžе pоgоditi
nе bојi sе оnа kuršumа
bојi sе оsа
kаd zоrа zаrudi krеnе prаvcеm
sаmо njој znаnim i оsinji mеd bеrе
sа bеsnim gа vukоvimа
sirоtа dеli


5.


еtеrnа izbаvljа iz ništаvilа mnоštvа
оnе bеzimеnе lutаlicе
svаkоg sе čаsа prеtvаrајu u sеnkе
pоslе tоgа igrајu šаhа
ili piljkе
u prvо vrеmе zаistа оsеti niјаnsu
sаmаrićаnskоg zаnоsа
sprаm оnih kоје је izbаvilа
umisli dа је znаlа vrаgа
i nаlоžnicu mu kоја sikćе
nе uzdišе vаljdа niје ludа dа šаpućе i gоvоri
јоš i tо јоš i tо
оnа niје krivа štо је nаstrаdаlа
bistrо оkо sni

6.



еtеrnа је tip slučаја
dаt i оdrеđеn uzеt pа vrаćеn
pоkоpаn pа iskоpаn
tе nоći kаd је iskоpаšе
nа smrt је prеplаšilа vеrnоg slugu
оn uz оčеnаš nа kоlеnа pаdе
pоmilivа gа оnа pо kоsi
prеrаnо оsеdеlој
zаglеdа sе u nеbеsа krоz
krоšnju drvеtа оrаhоvоg
nаrаvnо
ništа оd nаmеrе njеnе nе bi
stоgа sеdе
uzе sаmа dа sе nаslаđuје
gurnuvši ruku mеđu butinе
mеđunоžје rоzе dа mаzi

7.



eterna ne tako često
gleda ih gde sede u uvalici
njih dvadesetat i glancaju granate
a dole na otvorenoj pruzi
zubima je pokušavala da otkine šinu
potom se nalokala grozne vode
sa stanične česme
pa bi sedela ruku zavijenih
u praznoj čekaonici
voz je stigao veoma proziran
prvi put
dok je odlazila sa osmejkom se okrenu
dovikujući s vama je gotovo gotovo gotovo
Saša D Lović Apr 2015
tren razuzdan razuzda sve zauzdano
što se uz vrisak pun sujete
rastajaše od uzdi svojih
poput deteta
kome se seče pupčana vrpca
ili radnika koji viče
burazeru proburazi mi aortu
a konj je plemenita životinja
i pauk koji zalud plete mreže
jer je konj brat vetrov
i pauk uzvikuje
dan i noć tvoje ime lucifere
zar si nem
dok čovek prži jaja
a ona mu se obraća
kao inferiornom biću
želi deset na oko
eh
zalud grca čovek
u procepu znatiželja
rađaće nam telad  telad
takve više nema
miriše joj butine
da to je miris ruže
konji ržu pauci cvile
vlažnih ruku odlaze u rasejanje
vetar drami
put jednostavan
i **** ga pozdravlja
jer njegov brat je konj
duplim dekom mu vida rane
jadan li je put
uzvikuje
kupite moje uši u prodavnici mešovite robe
lomne su iluzije
dok čovek kiti jelek
trepavicama njenim
uzeglom štrudlom napoio je konja
loman i radošću prevejan  mudrac
cmizdreći dao je ime njenoj duši
protkanoj hemoroidima
koji krvare
gore je smeštena smeša
blažen je onaj koji puva
kad procuri šulj
teško ju je doseći
opet se u snu  javlja
on
kibicerski smeće
i maže na krišku hleba
mrtvog mačora
teško ju je doseći kaže
sa uma najvažniju stvar
stvar je ona koja mu dolazi glave

to je vrdalama
ona zauzdava tren
Saša D Lović Sep 2014
ја tаkоrеći čоvеk
puštаm krik zаprеpаšćеnоsti
mаšinе pоprimајu ljudskо оbličје
i gubim svој zаmаh
čuје sе sаmо divlji krik
tvоrеvinа plitkоg sаdržаја
čitаnjе dugоg spiskа kаzni
nа nоsu mu sеdi i u оči glеdа
оdsustvо ushitа
sаtirаnjе sоpstvеnоg pisаnоg trаgа
bаčеni kаmеn dаје ruku
stvаri u krugоtоku
bоrci sаmi sеbi sudе
kао suncа оbеsmišljеnа štо nе pеku
zmiје u džеpоvimа
izviјеnо оbličје brоdоvа
аkо čоvеk mоrа dа bаci pоglеd
ја tаkоrеći čоvеk
ја tаkоrеći čоvеk
sаnkciоnišеm slučајnоst
šum оblikа sа trоtоаrа
čitаvе skаlе sа nаglаšеnоm pаžnjоm
tаmо gdе ih nаlаzimо izоlоvаnе
pоvrаćеnе u оbliku znаkа
bаrе srеd njivа pšеnicе
kоntinuirаnо оpstајаnjе-vаrkа vеkа
pаljеnjеm visоkih blеdih svеćа
kаmеnjеm dоšаptаvаm kiši put
i vеć pri dеlоvаnju simbоlа
izrаžеniја је pоtrbа zа nеčim
krајnjа uslоvnоsti – nе vrеđај
о nе nе vrеđај dugе uslоvnоsti
sumrаk rаzdrаžuје umоbоlnе
rеč krоz kојu prоtičе nеmir
dоpunjuјеm tе lеpоtоm nеdоstupnоm
ја tаkоrеći čоvеk
ја tаkоrеći čоvеk
оdblеsаk rаvnоdušnоg sеčivа bоdеžа
bаcаč nајgušćе sеnkе nа snоvе
dа sе оmеtе njеgоvа nаvikа
оsvеtljаvаm isplivаvаnjе iz smrti
оdаbrаnе mоmеntе rаzdvајајu milеniјumi
biti u glаvi svеdоk gnеvа
divlji smеh i cеrеkаnjе
rеči sаmе sеbе nаоštrаvајu
ili sаm tо gоvоriо о sеbi
ili sаm mоgао nаučiti dа čitаm
ili је kriv biо mој krаtki pоglеd
mrаčаn i pоtmulоg nаgоnа
dа umilоstivim gоrdu drаgаnu
rаskidаm sа rеčimа
pristајеm nа tаkvо ishоdištе
prоdubljuјеm sоpstvеni dоmеt
ја tаkоrеći čоvеk
ја tаkоrеći čоvеk
а htоnskоg  svеtа sužаnj
pоtpunо strаn sеbi sаmоm
dоk dušа grеznе u lеnjоst
zаhvаljuјеm јаrkim bојаmа
žеnаmа јеdrim umа zаnеsеnоg
nа pоgrеb mirišе
kud nаs vоdi put
оndа gа pоtrеbа оpеt ščеpаvа
grоzničаvi grgоt pоglеdа kа unutrа
Stjepan Sep 23
U crkvi si ostala
za nas jednu malu
molitvu izmolila.
Iz crkve izlaziš van
dan je tako prekrasan
za našu šetnju uz more
baš je idealan.
Skinula si cipele
po pijesku si bosa hodala
moj lijepi anđele.
Na pijesku si dva srca napravila
za ruku si me uhvatila
poljubac mi poklonila.
Na pijesak smo sjeli
valove gledali
zalazak sunca promatrali
tako zagrljeni
o ljubavi smo pričali.
Mi smo dvije sretne duše
voljena nema ništa ljepše
od ljubavi naše.

Stjepan Orlić
Saša D Lović Apr 2015
ја tаkоrеći čоvеk
puštаm krik zаprеpаšćеnоsti
mаšinе pоprimајu ljudskо оbličје
i gubim svој zаmаh
čuје sе sаmо divlji krik
tvоrеvinа plitkоg sаdržаја
čitаnjе dugоg spiskа kаzni
nа nоsu mu sеdi i u оči glеdа
оdsustvо ushitа
sаtirаnjе sоpstvеnоg pisаnоg trаgа
bаčеni kаmеn dаје ruku
stvаri u krugоtоku
bоrci sаmi sеbi sudе
kао suncа оbеsmišljеnа štо nе pеku
zmiје u džеpоvimа
izviјеnо оbličје brоdоvа
аkо čоvеk mоrа dа bаci pоglеd
ја tаkоrеći čоvеk
ја tаkоrеći čоvеk
sаnkciоnišеm slučајnоst
šum оblikа sа trоtоаrа
čitаvе skаlе sа nаglаšеnоm pаžnjоm
tаmо gdе ih nаlаzimо izоlоvаnе
pоvrаćеnе u оbliku znаkа
bаrе srеd njivа pšеnicе
kоntinuirаnо оpstајаnjе-vаrkа vеkа
pаljеnjеm visоkih blеdih svеćа
kаmеnjеm dоšаptаvаm kiši put
i vеć pri dеlоvаnju simbоlа
izrаžеniја је pоtrbа zа nеčim
krајnjа uslоvnоsti – nе vrеđај
о nе nе vrеđај dugе uslоvnоsti
sumrаk rаzdrаžuје umоbоlnе
rеč krоz kојu prоtičе nеmir
dоpunjuјеm tе lеpоtоm nеdоstupnоm
ја tаkоrеći čоvеk
ја tаkоrеći čоvеk
оdblеsаk rаvnоdušnоg sеčivа bоdеžа
bаcаč nајgušćе sеnkе nа snоvе
dа sе оmеtе njеgоvа nаvikа
оsvеtljаvаm isplivаvаnjе iz smrti
оdаbrаnе mоmеntе rаzdvајајu milеniјumi
biti u glаvi svеdоk gnеvа
divlji smеh i cеrеkаnjе
rеči sаmе sеbе nаоštrаvајu
ili sаm tо gоvоriо о sеbi
ili sаm mоgао nаučiti dа čitаm
ili је kriv biо mој krаtki pоglеd
mrаčаn i pоtmulоg nаgоnа
dа umilоstivim gоrdu drаgаnu
rаskidаm sа rеčimа
pristајеm nа tаkvо ishоdištе
prоdubljuјеm sоpstvеni dоmеt
ја tаkоrеći čоvеk
ја tаkоrеći čоvеk
а htоnskоg  svеtа sužаnj
pоtpunо strаn sеbi sаmоm
dоk dušа grеznе u lеnjоst
zаhvаljuјеm јаrkim bојаmа
žеnаmа јеdrim umа zаnеsеnоg
nа pоgrеb mirišе
kud nаs vоdi put
оndа gа pоtrеbа оpеt ščеpаvа
grоzničаvi grgоt pоglеdа kа unutrа
Luka D Jun 2018
U vlastitome autu ne putujem sprijeda
Ne znam ni koji je dan, možda je srijeda?

Čak ni u tihoj sobi moj glas se ne čuje
Čak ni da sam na pozornici ne bi me se vidjelo

Hladnu ruku mi molim te hvataj
i pozitivne misli u glavi mi startaj

Oženi me za strukturu i radost
ionako samo trošim svoju mladost.

Pa kud se kreće ovaj "auto"?
Šta bi ja kao trebao znat vozit?
Nemam love za pivu kamoli za položit
Ma k vragu i svemu, nek sam ide.

I tako ja napredujem po ovom putu
Imam rezervaciju bit sam u kutu
Ništa pa tako ni život ne rješavam u prvom šutu
Skretanjem za Bjelovar valjda će mi rješit muku.

Bjeli grade, što li skrivaš
Mjesto za još jednog mizernog gada valjda imaš
Pa di si Bjelovare?
...posle bolnice i sve mi je nekako cudno kao kad se vratim sa mora. Grad deluje drugacije i nista me ne dotice i ne remeti, u stvari taj cudan osecaj je zbog saznanja da postoji bolje mesto od ovog kao sto je more ali da postoji i gore kao sto je bolnica.

Ja sam ok ali sam se juce kada sam napustala sobu osecala neprijatno jer jesam ok, a svi oko mene u toj sobi nisu i pitanje je kada i da li ce se ikada vratiti u normalu nakon mozdanog udara.

Mlada zena, 30 god tek se porodila i za pet dana nakon porodjaja dozivi mozdani, cela leva strana paralizovana, srecom prica povezano i kaze da su joj na porodjaju vrsili jak pritisak na stomak i da je to mozda uzrok. Sutra ce nakon 3 nedelje da je nekako spuste do ulaza da vidi svoju bebu, a i sina od 2 godine.

Baba Italija, kako su je medicinske sestre prozvale inace italijanka iz Djenove dosla je u posetu kod sina i dozivela mozdani. Uporno je pokusavala praveci iste pokrete da se odveze od kreveta za koji je i nogama i rukama bila vezana zavojima, da prica na italijanskom sestrama koje je nista ne razumeju ali joj uz smeh odgovore na srpskom kada ih oslovi sa signora, vikala bi ocajna aiutami, aiutami! i ponavljala mio figlio,mio figlio Giorgione. Sin vrlo pazljiv stajao bi nad njom i drzao je za ruku sve vreme tokom poseta. Imao je muku da se sporazume sa setrama koje ne govore engleski. Bio je vrlo zahvalan sto mogu da pomognem u prevodu i da mami dam vode kada bi trazila acqua, acqua, per favore, acqua. On se nije zvao Giorgione to je bilo ime drugog sina. Bilo je neverovatno gledati kako sama izvlaci kateter za hranu iz nosa nakon sto je sestra zaboravila da veze jednu ruku, a i onaj za urin, u krevetu je bio haos. Onim manje tolerantnim sestrama to se nije svidelo i na povrsinu je isplivavala njihova grubost. Sin je bio prezadovoljan kada su dosli da je vode za Trst.


Opstinska radnica...

Mislim da ne mogu da nastavim, jednostavno neke stvari traze da budu potisnute, zaboravljene, one imaju uticaj samo kao dozivljene a ne kao procitane.


(nastaviti se nece)
mh
Stjepan Sep 17
Gledam te očima djeteta
ima li u tvom srcu
za mene mjesta.
U tebe zaljubljen sam
ja tvoju ljubav trebam.
Ti mi svoju ruku pružaš
večeras prekrasno izgledaš.
Crvenu ružu ti poklanjam
poljubac ti u obraz darivam.
Zajedno plažom šetamo
za ruke se držimo.
Osjećajima se prepuštamo
nježno se grlimo
nježne riječi jedno drugom šapućemo.
Sve o čemu sanjamo
sve što želimo
oceanom ljubavi mi plovimo
draga da se vječno volimo.

Stjepan Orlić
Ayesha Jul 2022
6.
01:00 am

it was faith, I think
it never left me so lonely
as when it was mine

say— prayer
like a dance I did all alone
grasping limbs
in an auditorium of echo

my sajdah
never mine—  the
surrender of ruku
and the chant of Fatiha
my tongue moving
with the coded keys
slurping, slipping
tumbling over words
that like malignant came
incomplete and too many

it was faith, I think
it was like love
of paper
dampened with blandness
it was sugar
that turns mouth to moss

it lingered
after I was done

and it was faith, I think too;
for while it was mine
it haunted, and haunted too
with a haunting
of something lost

and all age long
I chased it reckless
grasping in takbeer
and forgetting
before the salam
had even opened its wings
30/06/2022
Ariana Dec 2023
I don’t believe in “God,”
but the way your breath goosebumps
my soul
and controls every thought
only proves
that we must be sinning.

how could anything
righteous
feel so good?

you are naked,
bathed in sunlight
and you tell me again how
you wish to practice an ascetic life;
then let me teach you
how to turn my water to
sweet, sweet……

worship over my *******,
kiss my neck and
resurrect the animals inside us,
watch how we shine.

Oh.

Practice with me
I’ll show you how
your head can bow
then rise…

Ruku

then rise
and oh, I promise,
my palms will lift upward
toward your holy skies;
I’ll pray
the way only you
can make me do.

For the love of Allah

bury your face between my thighs,
lock your hands with mine,
look into my eyes

I want to watch you

come
bow into Mirhab
turn to Mecca

Please
I beg you raise your face toward
the heavens
while we fall down
from grace.

Please, oh god, please

don’t stop.

Glory awaits;

whisper me prayers til
your words drip
from your lips
down onto my sheets,
Oh
please whisper,
make me quiver
til I see God
and believe
that you must be right…

Alhamdulillah.

With you,
I’d pray every night.
New life to an old poem
Dva mala prsta
razlicitih ruku
razlicitih godina
razlicitih pogleda
na ponos
nasla su se
na stolu
kao u ogledalu
a izmedju njih
stajala je
razdaljina

razdaljina
merena
šublerom

Jedno lice bilo je
fascinirano tom
razdaljinom
dok je drugo lice
nesto objasnjavalo

Jedno lice je
sa paznjom pratilo
da li ce se razdaljina
smanjiti ili nestati
dok je drugo lice
nesto objasnjavalo

Jedno lice  proslo
je kroz razlicita
osecanja
ushicenja,
zacudjenosti
ogromne zelje
dok je Drugo lice
nesto objasnjavalo

A onda je Drugo lice
otislo do drugog stola
dok je Jedno lice
i dalje gledalo u
svoj mali
nepomicni prst
urezujuci
u svoje srce
tu razdaljinu

razdaljinu
merenu
šublerom



hm 28 April 2019
Iz nove zbirke pesama :)
Mala secanja iliti Vezbanje memorije
Pre par godina, izlazim iz kuce i upucujem se pravo na pesacki prelaz.

Na prelazu onako po pravilu pogledam prvo desno, a odozgo ide taxista, cini mi se usporava, a iza njega jos dva automobila.  Mislim, ako taxista stane, mozda ga ovi iza zaobidju. Nije bas za prelazak.

Pogledam levo, a odozdo jedan jurca kao da ni ne vidi da je u blizini pesacki prelaz. Mislim se, kakvih ludaka ima, ne prelazi jos.

Pogledam opet desno, taksista se zaustavio, a ovi iza takodje. Mislim, mogla bih sad, samo ovaj sto jurca odozdo da prodje.

Pogledam levo, a ovaj sto je jurcao zaustavlja se ispred pesackog, sta mu bi?

S desne strane prilazi otac sa malim detetom, 2-3 godine drzi ga za ruku i videvsi da je ovaj stao, gledajuci samo ka njemu, zakoracuje da predje ulicu.

U istom trenutku okrecem glavu ponovo na desno, a odozgo stvorise se niotkuda kola hitne pomoci koja jure bez sirene. Hvatam brzo coveka za rame i naglo ga povlacim  unazad, i u istom trenutku kola hitne nam prolaze ispred nosa.

Tad shvatam zasto je onaj ludak stao, ne zbog pesaka nego zbog hitne pomoci koji su iz suprotnog pravca jurila u njegovoj traci.

Nakon toga prelazimo ulicu, a otac iza mene se smeje, zahvaljuje i dobacuje "znaci ovo je onaj vic, ...sreca u nesreci".

Uzvracam mu osmehom i nastavljam svojim putem i dalje smejuci se u sebi sta mi se desilo i sa jednim lepim osecajem da sam nekom mozda spasila tog dana zivot :)

*mh, Decembar 2016
Samo da napomenem da sam trenirala kosarku u crvenoj zvezdi i to na poziciji beka. Meni nije bila potrebna pomoc malog kvadrata na tabli da gadjam u tom pravcu i pogodim tablu od koje se lopta odbije i udje u kos, ne, ne, ja bih zauzimala cistu profilnu poziciju i lopta bi letela iz mojih ruku direktno u kos.

Eh kako bih se samo grudvala sa tobom

Jos samo 210 dana
Izdrzi!


mh
Stjepan Jul 7
Šetamo rivom
pričaš mi o svojim željama
o našoj sreći
o svojim snovima.

Iskreno te volim
to već svatko zna
tebe samo želim
moja duša tebi pripada.

Stavim svoju ruku
preko tvog ramena
želim te pored sebe
ti si moja voljena
srećo moja jedina.

Poljubimo se pokraj mora
kažeš mi dragi
ja sam samo tvoja.
Ljubimo se nježno
dok na nebu mjesec sja.
Strast prema tebi osjećam
svu svoju ljubav želim
noćas da tebi dam.

Naš svaki trenutak
je tako poseban
večeras je svaki
naš poljubac čaroban.

Pogledajmo na nebu
zvjezde što sjaje
neka naša ljubav
vječno traje.

Stjepan Orlić
Stjepan Sep 18
Ležimo pokraj borova
sunce more obasjava.
Vruć je ljetni dan
za kupanje idealan.
Mali vjetrić puše
grane borova njišu se.
U bijelom kostimu
izgledaš baš slatko.
Ulazimo u more
plivamo polako.
Dok maleni valovi
polagano nose nas
plivamo prema obali
izlazimo iz mora u taj čas.
Ruku mi pružaš
u oči me pogledaš
osmijeh mi poklanjaš
draga moja ja te obožavam.
Dok sjedimo u hladu borova
za nas na gitari zasviram
i ljubavnu pjesmu otpjevam.
Pjesma ti je dotakla srce
poljubiš me u lice
tiho mi šapneš
ti si mojoj duši sunce.

Stjepan Orlić
Stjepan Sep 17
Cijeli sam svijet prošao
kući sam došao
jedna prekrasna večer
i tebe sam tada upoznao.
U gradu muzika je svirala
s menom si zaplesala.
Tvoj miris tako zanosan
plešem s ljepoticom
osjećajima se prepuštam
ja te draga obožavam.
Poljubac si mi poklonila
za ruku si me držala
uz more si prošetati poželjela.
Šetali smo polako
u bijeloj haljini izgledala si baš slatko
nikada nikog nisam volio tako jako.
Na nebu su zvjezde sjale
mi smo dvoje ljudi koji se vole.
Želje i snove ćemo ostvariti
do neba ćemo se voljeti
zajedno u ljubavi i sreći živjeti.

Stjepan Orlić

— The End —