U vlastitome autu ne putujem sprijeda
Ne znam ni koji je dan, možda je srijeda?

Čak ni u tihoj sobi moj glas se ne čuje
Čak ni da sam na pozornici ne bi me se vidjelo

Hladnu ruku mi molim te hvataj
i pozitivne misli u glavi mi startaj

Oženi me za strukturu i radost
ionako samo trošim svoju mladost.

Pa kud se kreće ovaj "auto"?
Šta bi ja kao trebao znat vozit?
Nemam love za pivu kamoli za položit
Ma k vragu i svemu, nek sam ide.

I tako ja napredujem po ovom putu
Imam rezervaciju bit sam u kutu
Ništa pa tako ni život ne rješavam u prvom šutu
Skretanjem za Bjelovar valjda će mi rješit muku.

Bjeli grade, što li skrivaš
Mjesto za još jednog mizernog gada valjda imaš

Putujem vlakom
do grada Lubecka
na kolodvoru
izlazim iz vlaka
tu me čekaš ti
i naša mala.
Izgrlimo se,izljubimo se
pitaš me kako si
dugo se nismo vidjeli.
Kratko smo razgovarali
nakon toga kući smo otišli.
Donio sam poklone
da vas razvesele.
Društvene smo igre zajedno igrali
do kasno u noć smo pričali.
Sljedećeg dana otišli ******>do sjevernog mora
pješćanih plaža
lijepog mjesta Travemundea.
Nekoliko sretnih dana
što smo zajedno bili mi
srce ne želi ali moram otići.
Opet ću doći
da vas vidim
oboje vas volim.

Stjepan Orlić