Miris ukoričenih stranica:
Poznat prizor raširenih ruku.
Ona sjedi.
Mirna. Pogleda uperena u neke daleke svjetove.
Gdje li je sada - tek siluete odaju
(Uživa li istinski?)
Krivulja u kutu usana,
odsjaj sunca u lutajućim očima.
More! Njemu putuje, znam.
Ona sretna je - sluti dom.
U njenim očima ustaju valovi,
morske mijene igraju u pogledu:
plima i oseka izmjenjuju se
na pučini njezinih snova.
Vječno sniva o modroj svakodnevici,
o slanim jutrima i čarobno crvenim zalascima.
Iz sna budi je vlak na trećem peronu.
Uz dubok udah spoznaje da ovuda
galebovi ne lijeću, vode slane nisu niti
srce na mjestu počiva.
(Što sve uzdah neće skriti)
No krivulja ne jenjava.
Snovi tek su vremenom udaljeni!
A čitav svijet pogled je daleko.
Ona lijepa je dok prebire po slovima
radošću djeteta koje putuje.
Bože, koliko života u jednom kupeu!

U ribarskom mjestu
nalazi se crkva od kamena.
Pokraj malene crkve
tebe čekam moja voljena.
Polako ideš prema meni
poljubac mi pokloniš
tiho šapneš da me voliš.
Darujem ti mali poklon
naušnice od plavog safira
na tebi naušnice neka blistaju
moja ljubavi savršeno ti pristaju.
Brodom ćemo da otplovimo
do lijepog otoka Šolte
tamo se uvijek prave velike fešte.
Nekoliko dana ćemo ostati
naše vrijeme u ljubavi i veselju provesti.
Sad je vrijeme da krenemo
na Šolti skupa ljetne dane da provedemo
zajedno najdraža da uživamo i guštamo.

Stjepan Orlić

Ispod ovog neba
čuju se krici galeba.
Na pučini plavog mora
plovi gajeta mladog ribara.

Na provi stoje mriže
na svoju poštu on stiže.
Kao iskusni ribar
zna da će tu ulov biti dobar.
Spušta u more mriže polako
biti dobar ribar nije lako.
Na moru bile se sinjali
ujutro kad se vrati na poštu
mriže da nađe lako
da stoje na svom mjestu.

Nakon što je sve napravio
s gajetom u porat je doplovio.
U portu ga je žena čekala
jer se nevera spremala
sa njim je kući otišla.
Prije spavanja je za muža molitvu izmolila
da mu bude mirno more
i dobar ulov to je poželjela.

Stjepan Orlić