Submit your work, meet writers and drop the ads. Become a member
Milica Fara Nov 2019
Ljubav. Šta je to? Večita tema čoveka u matriksu života. I zato je često teško pronaći reči da se opiše, jer je pravih reči malo. To je... Energija koja pokreće svaki atom na planeti Zemlji. Čudo koje se dogodi kada se najmanje nadamo. Posebna grana umetnosti. Šesto čulo. To je hiljadu godina u jednom trenu, grom u jednom dodiru, čitava kjniga u jednoj reči. Bezbroj trenutaka kojih nikada nije dovoljno ili previše. To je jedino rešenje za problem egzistencije čoveka. Potreba za ljubavlju može biti neurotička, sadistička i mazohistička i samim tim ljubav se može pružiti i pokazivati na mnoge načine prema mnogim stvarima. Putevi ljubavi su nepredvidivi i možda nas baš u trenutku slučajnog pogleda pogodi Amorova strelica i tada osetimo onaj čudan osećaj u stomaku. Posle tog događaja svet gledamo kroz ružičaste naočare i realnost nam je samo u dnu malog mozga. Živimo u oblacima i nijedna prepreka nije toliko velika da nas može zaustaviti na putu ka ostvarenju zelje za ljubavlju.
Saša D Lović Apr 2015
zamisli da sva moja sećanja
upletena u tvoje pletenice
naglo promene smer
i pretvore se u budućnost
bi li tada bila moja krotka srna
ili bi pletenice rasplela
pustila da se raspršim kroz vreme
da mi lice posivi
kao da je od jesenjeg vetra sačinjeno
zamisli da svi moji koraci
upleteni u tvoje vekovne bore
naglo promene smer
i pretvore se u suze
bi li njih sirote u svilu svoju primila
ili bi korake u glib usmerila
pustila da se zaglibim u vreme
da mi osmeh posivi
kao da je od jesenjeg vetra sačinjen
zamisli da svi moji dodiri
dok se šarene širom tela tvog od reka
naglo promene smer
i postanu godovi u tuđem orahu
bi li tada haljinu rastvorila
svetlošću sveće grudi umila
ili bi dodire po žiletu prošetala
tom krvlju plavom nebo i jezera oslikala
u sivo jesenji vetar odenula da se vrti u krug
bi li od sećanja postelju sačinila
prozore zatvorila
bi li od koraka oblake izatkala
svetlo utulila
bi li od dodira gromove sastavila
naga i topla
sa jesenjim vetrom ljubav vodila
bi li se to tako željna usudila
Stjepan Sep 25
Snijeg je počeo padati
otići van počeli smo se spremati
na snijegu se zabavljati.
Pahuljice na nas padaju
pokraj nas se djeca igraju.
Na rukama si rukavice imala
u ruke si malo snijega skupila
grudicu snijega si napravila
mene si grudicom pogodila.
Polako si mi prišla
nježno si se nasmijala
sa svojim mekanim usnama
u lice si me poljubila.
Djeca su nas pogledala
slatko se nasmiješila.
Snijeg je prekrio prozore auta
na prozor prstima si veliko srce napravila
u kojem si napisala.
Sve što sam sanjala
ljubav sam željela
snove sam ostvarila
sretnu familiju sam dobila.
U ovoj zimskoj idili
svi smo sretni bili
u snagu ljubavi
snažno smo vjerovali.

Stjepan Orlić
Milica Fara May 2018
Jedini Čoveče od Svemira,
Zahvaljujem Višoj Sili za to što je stvorila tebe, Čoveka, od milijardu svemirskih čestica i poslala te meni, Ženi, željnoj istraživanja misterija iz Svemira.
Zahvalna sam joj i za to što postoji Vreme, Vladar Sveta, dimenzija, nepovratno neprekidan redosled nastajanja i nestajanja i sled događaja, zbir nevremenskih trenutaka ili možda iluzija, jer je upravo Vreme doprinelo našoj veličanstvenoj fuziji.
Zahvaljujem joj i za to što mi je podarila čula; čulo vida, da vidim svaki delić tvog bića; sluh, da čujem svaku reč koju izustiš, bila to glupost ili nešto što ima smisla; čulo mirisa, da osećam tvoj miris do kraja života na Zemlji, a i onog koji sledi posle tog, čulo ukusa, da, sa na hiljade svojih mikroskopskih ćelija na jeziku, uživam u tvom umamiju i čulo dodira, da osetim tvoje prste, usne i dah na svom telu.
Takođe joj zahvaljujem i za osećanja, jer bez njih ne bi bilo ni nas; za radost, sreću, uzbuđenje, ljubomoru, požudu, strast, ljubav, brigu, strah, tugu, bes, gnev, čak i gađenje, jer sam sve to doživela i preživela sa tobom.
Verujem da su ljudi sačinjeni od zvezdane prašine, ali ti, Čoveče od Svemira, ti si Supernova.
Volim te, beskonačno i izvan toga.
////////////////
The only Man of the Universe,
I thank the Higher Power that created you, Man, of one billion cosmic particles and sent you to me, Woman, eager to explore the mysteries of the universe.
I am grateful to her for having there Time, the ruler of the world, dimension, an irreversibly uninterrupted sequence of emergence and disappearance and the sequence of events, the sum of the timeless moments or perhaps the illusions, because it is precisely Time that contributed to our magnificent fusion.
And I thank her for giving me the senses; the sense of sight, to see every part of your being; hearing, to hear every word you utter, no matter if it’s stupid or something that makes sense; sense of smell, to feel your scent till the end of life on Earth, and the one that follows after that; the sense of taste, that with thousands of microscopic cells on my tongue enjoy your umami and the sense of touch, to feel your fingers, lips and breath on his body.
Also thank her for the feelings, because without them there wouldn’t be us either; for joy, happiness, excitement, jealousy, lust, passion, love, concern, fear, sadness, anger, anger, even disgust, because I experienced it all and survived to you.
I believe that humans are made of stardust, but you, Man of the Universe, you are Supernova.
I love you, infinitely and beyond.
Saša D Lović Sep 2014
podseti me kako radiš očima ono
dok sediš na šolji
podseti me molim te

slobodan sam dva dana
ipak
moja je soba čistija od tvog tavana

čak šta više
pićemo iz čaša
čistih

imam sve
a nije užeglo
dođi bela
da vodimo ljubav
da jedemo smoki
pijemo pivo
dođi i
samo još ovaj put
okupaj se
Prkos Drumski Sep 2016
Pojela sam prijatelje
A pojela sam i nokte
Svaki dan nešto jedem
Svaki dan sebe jedem.
Danas se opraštam
od svih prijatelja.
Prestajem da vas volim.
Moja ljubav je umrla.
Nemam više prekookeanskih
letova.
Nemam više prekookeanskih
izgovora.
Prestajem da želim.
Nek’ svako svoje riječi liže.

Ja prodajem stare prijatelje za nove.
Još juče.

Gdje se kupuju prijatelji?
Na pijaci?
U supermarketu?

Na pijaci su organski.
Stjepan Sep 14
Volim kad si vesela
moj život si u bajku pretvorila.
Volim kad si sretna
moja ljubav prema
tebi je beskrajna.
Volim kad se nježno grlimo
kada se jutrima sretni budimo.
Volim kad se ljubimo
kada nježne riječi
jedno drugom šapućemo.
Volim kad se gledamo zaljubljeno
neka naša ljubav traje vječno.
Volim kad mi pričaš o ljubavi
ljubimo se, volimo se kao golubovi.
Draga plovimo morem ljubavi
srećo moja neka se nikada
naša ljubav nezaboravi.

Stjepan Orlić
Čortoloman Mar 2018
Neutralnost je neutralna. Nije mir ni kaos, već nijedno. Nije bog ni bez boga. Nije ni jedno. Nije ni sreća ni ljubav ni tuga ni mržnja, već ni jedno. Informacija i znanje, ignorantnost i podatak. Isto je. Postojiti ili ne. Isto je.
...Ali četvrti deo, pod nazivom "O čovekovom robovanju", posvećen je drugom delu čovekove prirode – strastima.
Sa strastima se sve komplikuje. Ali baz njih ništa ne vredi.
To je ono kad razum kaže "ne" – ali uzalud.
Kad imate osećaj da srljate u neminovnu propast, ali ne možete ništa da sprečite.
Mnogo je greha, bola i zla na tom putu, mnogo je povređenih i nesrećnih.
Ljubav? Da li ljubav iskupljuje? Da li se možete opravdati ljubavlju, makar pred svojom savešću?
KOS je priča o nemogućoj i nedopustivoj ljubavi.
Naravno, sve ima svoju drugu stranu. Opravdanja su kratkog dometa, i ne kažem da ne treba suditi. Ne kažem ni da treba oprostiti.
U pozorištu, u drami, jednostavno imate tu privilegiju da ne morate zauzeti konačan stav. Možete se samo prepustiti tom svima poznatom osećaju kad Vas osećanja snažno vuku u vrtlog iz kojeg nema izlaza. Kad Vas najdublji unutrašnji osećaj istovremeno svom snagom vuče u dva suprotna smera.
Konačno, svi smo tu, na istom mestu, svi smo zajedno uhvaćeni u istu klopku sadašnjosti, zaglavljeni u istom tesnacu stvarnosti, sa svojim okrutnim žudnjama, i svojim smešnim nemogućim snovima.
KOS je priča o ljubavi koja je otišla u nemogućem smeru, a JESENJA SONATA je pričao o uzaludnoj ljubavi. Izuzetnost, slava i uspeh često ne donesu sreću. Naprotiv: čak i obična svakodnevno neophodna ljudska toplina može postati nedostupna i nedohvatljiva. Možete biti sasvim drago i pristojno ljudsko biće. Konačno, ima li iko pravo da zahteva više od nas? I možete imati sasvim ljudska topla osećanja vezanosti za nekoga, i želeti mu sreću, i raditi sve što je u Vašoj moći. I onda ćete se neminovno susresti sa saznanjem koliko je sve to beznadežno nedovoljno, i kako nikad nećete uspeti da onome ko Vam je sve, Vi budete makar nešto...
Suočiti se sa izvesnošću da je sve uzalud, i da nikad ništa neće biti dovoljno, a pri tom ne podleći gorčini, osvetoljubivosti ni pakosti, nego ostati jednostavna, topla i susretljiva ljudska priroda – to je neprimetna uzvišenost neprimetnog malog čoveka.
A niko od nas nije dovoljno velik da bi imao pravo na bezdušnost.
Zato ponavljam, ne kažem da ne treba suditi, ne kažem da se mora oprostiti. Samo preporučujem da bez kalkulacija zaronimo u te uzburkane vode ljudskih osećanja, i da prepoznamo sebe u drugom i drugog u sebi.
Neće škoditi, a možda poneko od nas stvarno postane bolji, veći i lepši iznutra.
Stjepan Aug 13
Kada si sreću snivala
kada si ljepotu tražila
preko noći iz mog života si nestala
za drugog si se udala.

Nakon kratkog vremena
ostala si srca slomljena
za tebe ću uvijek biti želja skrivena
naša ljubav ostati će iskrena
za mene ćeš biti djevojka voljena.

Naša dva srca nikad spojena
nisi bila meni suđena.
Znam želiš biti sretna
imati ljubav koja će biti vječna.

Noću pogledaj u zvijezde
želje će ti biti ostvarene
kada zora svane
nek ti nova ljubav
tvoje srce dotakne.

Stjepan Orlić
Stjepan Jun 26
VJEČNA LJUBAV
Ujutro kad oči otvorim
na tebe draga pomislim.
Otvorim prozore
pogledam na more.
Želio bih da si sada
ovdje pored mene
za tobom moja duša čezne.
Pije se jutarnja kava
tvoj poklon zlatni lančić
stavio sam oko svoga vrata.
Imam jednu želju malu
o tom govore ove riječi
koje u dva stiha stanu
želim tvoju ljubav
samo meni obećanu.
Naše slike nađem
u albumu našem
slike pokazuju sve
da naša ljubav vječna je.
Zvoni telefon u taj tren
poziv je od tebe
čujem tvoj glas
baš je nježan i blag.
Doći ću kod tebe
kažeš i tiho šapneš
čarobne riječi te
ja dragi volim te.
Stjepan Orlić
Otraga
na njenoj
crnoj odeci
duz celog tela
svetlucale su
belicasto zlataste
vlasi

Htedoh
da ih otresem
i pitam
ko je na kome
sedeo
tog dana

al rekoh  
neka ostane

ipak je to
ljubav

hm 28 April 2019
Stjepan Sep 9
POLJUBCI S TVOJIH USANA

U ovoj toploj noći
san mi ne dolazi na oči.
Oblaci su nebo prekrili
mjesec su sakrili.
Zvijezde ne sjaje
vrijeme ljeta još traje.
Sa prozora Čiovo se vidi
na počinak su išli ljudi.
Na kantunalu stoji naša slika
moja ljubav prema tebi je velika.
Tih ću biti
ne bih te htio probuditi
želim te sretnu ujutro vidjeti.
Na moru jedrenjak
sa bijelim jedrima
osvjetljava more
sa svojim svijetlima.
Kasni su noćni sati
vrijeme je da se pođe spavati.
Zaželim želju prije sna
da me ujutro bude
poljubci sa tvojih usana.

Stjepan Orlić
Stjepan Sep 17
Gledam te očima djeteta
ima li u tvom srcu
za mene mjesta.
U tebe zaljubljen sam
ja tvoju ljubav trebam.
Ti mi svoju ruku pružaš
večeras prekrasno izgledaš.
Crvenu ružu ti poklanjam
poljubac ti u obraz darivam.
Zajedno plažom šetamo
za ruke se držimo.
Osjećajima se prepuštamo
nježno se grlimo
nježne riječi jedno drugom šapućemo.
Sve o čemu sanjamo
sve što želimo
oceanom ljubavi mi plovimo
draga da se vječno volimo.

Stjepan Orlić
Kao primer uzmimo zenu koja ima potrebu da zadovolji svoje primarne potrebe, da bude srecna i zadovoljna.
I zamislimo takvu ispunjenu zenu koja se u drustvu deklarise kao "nicija" da je krenula u potragu za osobom koja bi zadovoljila njenu primarnu potrebu.
Prvo pitanje do koga dolazimo jeste, koga ona zapravo trazi?
Logicno bi bilo da ona prvo trazi one slicne sebi "nicije"ali razmotrimo i druge opcije.

Recimo da joj u oci upadne  prvo osoba koja je "necija" i da dodje do zadovoljenje potrebe. Obratimo paznju kako "nicija" zena sad nije vise u prvom planu, nego sta se desava uz prisustvo glasovnih promena gde "ne" prelazi u "sva", da, da, kako osoba "necija" samim cinom prelazi u "svacija". Neko bi rekao "jedna, manje-vise" nije to za " "svacija" za svacija je veci broj kao ono kad se do 5 kaze 3 coveka, 4 coveka, a od 5, 5 ljudi ili 5 svacijih, to je to, to je isto.

Pogledajmo sada opciju 2, zapravo kada dodje do spajanja dve "nicije" osobe, ali pogledajmo iz jednog blizeg, intimnijeg ugla. Da bi zadovoljenje bilo dovedeno do vrhunca, da podsetim opet, da ovde pricamo o srecnoj I zadovoljnoj zeni,  neophodno je da obe nicije osobe, drugu osobu dozive kao svoju teritoriju, kao deo sebe, ne bi li se prepustile I uzele sve ono sto im treba, sve ono sto ih dovodi do vrhunca. Vec vidim da su vam jasne I ovde glasovne promene I da “nicija zena” mora da u ovakvim trenucima postane “necija”

Razmotrimo sad I situaciju 3 da “nicija zena”  trazi zadovoljenje od osobe koje je “svacija” , Na prvu loptu reklo bi se da je ovde u pitanju neko savrsenstvo prisutno, gde “nicija zena” nije ljubomorna sto svaciji imaju I druge, ne zavidi im, nego bezuslovno voli I velika je podrska svima na tom putu slobode pa I samoj sebi.

Ali nemojmo se zavaravati  to je samo za posebne , recimo Isus Hrist, on I ako nije vise ziv I dalje je svaciji, pruza ljubav svima,  a I dovodi mase do vrhunca, ima ono desavanje kad svake godine ulazi svestenik u njegov grob, zatvore ga, pritom on nema  nista cime bi upalio svecu, nego desi se cudo I sveca se sama upali sama I kad svestenik izadje svi navale na njega ne bi li dobili plamen, pitam se sta rade sa svecama kada se plamen ugasi?

Zakljucak iz ovog bi bio da “nicija zena“ moze postojati jedino kao nezadovoljna, nesrecna zena, ona kojoj vise nisu bitne njene potrebe, ona koja ne dopusta sebi da uzme sta joj treba, ona koja odustaje od sebe, ona kojoj je tesko da poveruje da ipak moze biti necija I srecna, i da je to ok,  I da zbog toga ne mora da postane debela i umre pre vremena.

mh 2017
Stjepan Sep 21
Napolju kiša pada
misliš li na mene sada.
Želio bih te voljena vidjeti
bez tvoje ljubavi ne mogu disati
bez tebe ne mogu živjeti.

Danas ovako sam
tvojih poljubaca se prisjećam.
Htio bih da ti priznam
noću o tebi snivam.
Nikoga ljubio nisam
blizu tebe biti ja se nadam
jer voljena tvoju ljubav trebam.

Sutra će sunce zasjati
do tvog srca
moja ljubav će me voditi.
Tebe ću najdraža vidjeti
nježno te zagrliti
tiho ti šapnuti
volim te moja jedina ljubavi.

Stjepan Orlić
Stjepan Jun 25
PROLJEĆE
Večernje šetnje uz more
zaljubljeni parovi vole.
Sunce polako zalazi
zrakama more pomazi.
Zima nam odlazi
proljeće nam dolazi.
Naranče su procvjetale
opojno su zamirisale.
Đirani su procvali
balkone su uljepšali.
Kamelije su procvjetale
na ljubav su podsjetile.
Proljeće svako biće budi
nek živi ljubav
poslušajmo svoja srca
moji dragi ljudi.
Stjepan Orlić
Stjepan Sep 12
Čitam tvoje pismo
u kojem pišeš
da me cijelim srcem voliš
željela bi ubrzo da me vidiš
da me zagrliš
i da me poljubiš.
Željela bi da
putujemo našim sretnim snom.
Vjenjčanje,djeca,dom
htjela bi ostvariti sa tobom.

Tvoje pismo dok sam čitao
sretan sam bio.
Olovku i papir sam uzeo
i ja sam tebi pismo napisao.

Voljena moja
čekam te da dođeš
u ovoj kući veselje i radost doneseš.
Moje srce tebi pripada
s tobom će u ovoj kući
ljubav i sreća da vlada.
Ljubavi znaj da volim te
ti si meni sve
cijelim srcem ljubim te.

Stjepan Orlić
Stjepan Jun 26
TAJNA LJUBAV
Kad smo se susreli
odmah smo znali
da će se dogoditi
jedna veza tajne ljubavi.
Čekao sam naše susrete
bio sam sretan
kad bi te moje
plave oči vidjele.
Tvoja crna duga kosa
tvoje oči bi pokrila.
Bila si lijepa i pametna
draga djevojka baš
za mene stvorena.
Priznat ću jednu stvar
s tobom sam bio
sretan i radostan.
Kad bi zvao na telefon
tebe bi tražio.
Jednom s tvojom
majkom sam razgovarao.
Majci si priznala sve
da s nama ipak završeno je.
Jedne tajne ljubavi
zauvijek ćemo se sjećati.
Kad se opet vidimo
naša će srca brzo zakucati.
Usne će nam prošaptati
da nam je vrijeme
opet ponovo vratiti.
Stjepan Orlić
Neka pticica ko polarna medvedica pod pahuljama stoji i setace broji...

...pet miliona manje devetnaest hiljada sedamsto cetrdesed jedan setaca, jednako, cetiri miliona devetsto osamdeset hiljada dvesta pedeset devet , pet miliona manje devetnaest hiljada sedamsto cetrdesed dva, jednako, cetiri miliona devetsto osamdeset hiljada dvesta pedeset osam, pet miliona manje devetnaest hiljada sedamsto cetrdesed tri setaca, jednako, cetiri miliona devetsto osamdeset hiljada dvesta pedeset sedam setaca, evo jedne koja mi je poznata, znaci, pet miliona manje devetnaest hiljada sedamsto cetrdesed cetirisetaca, jednako, cetiri miliona devetsto osamdeset hiljada dvesta pedeset sest ...

U cilju tacnog prebrojavanja nisam htela da isto pokvarim prilaskom, al se nadam da sledece subote nakon novog brojanja u polutami ce mi sapnuti koliko nas ima.

Mada, mozda je i pristup brojanju bio u fazonu, voli me-ne voli me.
...devetnaest hiljada sedamsto cetrdesed prvi, on me ne voli, ako oduzmem od pet miliona ostaje mi onih cetiri miliona devetsto osamdeset hiljada dvesta pedeset devet, devetnaest hiljada sedamsto cetrdesed drugi, ni ovaj me ne voli, ako oduzmem od pet miliona ostaje mi onih cetiri miliona devetsto osamdeset hiljada dvesta pedeset osam, jel dobro vidim, evo jedne, kaze da me voli, znaci, devetnaest hiljada sedamsto cetrdesed treci, ako oduzmem od pet miliona ostaje mi onih cetiri miliona devetsto osamdeset hiljada dvesta pedeset osam koji me ne vole i jedna koja me voli, devetnaest hiljada sedamsto cetrdesed cetvrti, ne voli me....

Ako je ovaj metod izabran onda se nadam da ce doci da proveri tu ljubav i da mi sapne u polutami koliko ih ima.

hm :)
Stjepan Jul 23
Ljubi je cijelim srcem svojim
Uvijek joj šapni ja te volim
Budi romantičan i usreći je poljubcem nježnim
Ali znaj da je pogledaš ljubljeno sa očima zaljubljenim
Vjeruj u osjećaj taj kad je voliš srce svoje poslušaj.

Stjepan Orlić
Ljubavlju?

Eh kad bi samo smela

Izdrzi!

mh
Stjepan Aug 5
Svi sjedimo za stolom
bijelo vino se pije.
Pričamo nas dvoje
pokazuješ mi svoje slike.
Sviđaju mi se oči tvoje
plave su kao i moje.
Natoči mi još jednom čašu
da nazdravimo za ljubav našu.
Cijelo vino smo popili
večeras smo veseli
slavonsku pjesmu smo zapjevali.
Pjevajmo o ljubavi večeras
pjevat ćemo dok nas ne izda glas.
Slatka si kao šećer
ovo je draga naša večer.
Poklonim ti poljubac u taj čas
isti snovi vežu nas
poklonimo ljubav
jedno drugom noćas.
Mi smo kao dva bijela goluba
volimo se sve do neba
jer ljubav nam treba.

Stjepan Orlić
Stjepan Jul 25
Ležimo na pijesku
pokraj mora
na nebu zvjezde sjaje
veliki oblak mjesec sakrije
mjesečeva svjetlost nestaje.

Tiho ti pričam
sve ono što
smo godinama stvarali
o našim danima
sreće i ljubavi.
Da vrijeme vratimo
isto bi napravili
ljubav bi jedno drugom poklonili
zaljubljeni skupa vrijeme provodili.
Ljubav je naša
kao brod na moru
koji je našao mirnu luku.
Vidimo na nebu
kako zvjezda pada
zatvorili smo oči
i zaželjeli želju sada.

Hvala ti za dane
koje me usrećuješ
želim ti reći
volim kad me dodiruješ.
Dodirima smo
probudili našu strast
neka plamti ljubav
između nas.

Stjepan Orlić
Stjepan Jul 16
Uzmem harmoniku i
zasviram za svoju djevojku
pjesme koje diraju dušu
ona obožavala je pjesme
posebno pjesmu našu
" Da nije ljubavi ne bi svita bilo "
sve je na kraju sa poljubcem završilo.
Ja sam je nježno zagrlio
sve je slutilo na to
da sam se zaljubio.
Desila se divna romansa
dvoje zaljubljenih ljudi
kojima je ljubav i pjesma u duši.

Stjepan Orlić
Stjepan Aug 2
Volim s tobom vrijeme provoditi
tvoje meke usne ljubiti
cijelom dušom tebe voljeti.
Kroz prozor vidimo na nebu
kako zvjezde sjaje
neka naša ljubav vječno traje
Vjeruj mi kad ti kažem
volim te ljubavi
naše nježne zagrljaje
nikada ne zaboravi.
Gledamo slike s našeg
vjenčanja dolaze nam
lijepa sjećanja.
Naše vječanje s puno
plesanja i pjevanja
cijelu noć nije bilo spavanja.
Kuća s puno veselja i ljubavi
mili bože nek se ispune ovi naši snovi.
Noćas ću da ti šaputam nježne riječi
neka ovaj život provedemo u ljubavi i sreći.

Stjepan Orlić
Stjepan Jul 7
Šetamo rivom
pričaš mi o svojim željama
o našoj sreći
o svojim snovima.

Iskreno te volim
to već svatko zna
tebe samo želim
moja duša tebi pripada.

Stavim svoju ruku
preko tvog ramena
želim te pored sebe
ti si moja voljena
srećo moja jedina.

Poljubimo se pokraj mora
kažeš mi dragi
ja sam samo tvoja.
Ljubimo se nježno
dok na nebu mjesec sja.
Strast prema tebi osjećam
svu svoju ljubav želim
noćas da tebi dam.

Naš svaki trenutak
je tako poseban
večeras je svaki
naš poljubac čaroban.

Pogledajmo na nebu
zvjezde što sjaje
neka naša ljubav
vječno traje.

Stjepan Orlić
Nikad mi nece biti jasno zasto uvek vidi da masem crvenom kad ja u stvari masem belom maramom, valjda joj je to u prirodi ne bi li se dobila paznja, paznja kao zamena za ljubav, ali ja znam da njena vrsta ipak voli da se grli i mazi :)

mh

— The End —