Submit your work, meet writers and drop the ads. Become a member
Saša D Lović Sep 2014
1

gledao je dugo svoju sen
zakrvavljenim očima
  grlo mu se grčilo

sekiru sa zida da ponese
u šumu
  šta bi drugo

inače često dovodi sebe
u takvu situaciju
  ne zbog nečeg patološkog

ne zbog neke skrivene želje
već zbog šume
  ona je i ovog puta kriva

usne su mu drhtale
šumom odzvanjao njegov dah
  drveće počelo da vrišti

suze cerove kvasile humus
no to ga ovog puta ne pokoleba
  ovog puta otići će mnogo dalje

na sekiru pade zrak
i ona umi njegovo telo
  svojim sjajem


2

mala fide
dim se vije mehovi nadimaju
  čekići biju

znojavi kovači brkove suku
piju vodu metal stenje
  pod serijom teških udaraca

crveni se još nerođena sekira
u agoniji nastajanja
  sijaju se oštri zub i uvo tupo

pa je utom zgrabiše klešta
sve zaneme
  sve sačeka prvi vrisak

susret sa vodom
mala fide
  šta avaj nastade


3

u početku beše raka
i on je plesao oko nje
  poslednji ples

uma atrofičnog
udovi mu leteli sekli etar
  bale kvasila mu lice

očiju zakrvavljenih
ni glasa da pusti
  zmije su stenjale upregnute

niz amove otrov se slivao
raka poče da biva jezero
  drveće spustilo grane

i sve više grdilo mu lice
o boli
  ples je bivao sve sporiji

ptice su sve tiše rikale
iz tame poče da se rađa tama
  grđa i crnja

muve su naokolo zujale
drveće počelo da vrišti
  suze cerove kvasile humus


4

i kako je plakala sekira
naišavši na kamen
  vatrene suze prštale naokolo

kamen se vrteo kamen je jeo
vatrene suze
  i zub oštriji postajaše

svetlost njena poče da izjeda tamu
grđu i crnju
  od one pređašnje

pade zrak na nagrđeno lice
i stade sa plesom
  zmijama skide jaram

umi udove svoje u jezeru
urlik zapara galamu oko njega
  i nastade tišina tišina tišina

kezio se njegov lik
sa mirne površine
  progledao je


5

u početku beše i šuma
prašuma beskrajna
  u umu njegovom atrofičnom

i u njoj on i ona u njemu
podjednako
  plakao on plakala i šuma

jeli jedno drugo
grlo mu se grčilo
  udovi sušili crni dani behu

anđeli su sletali
kljucali mu oči
  koje su bile voda

donosili vatru u prašumu
da sagori um njegov atrofični
  vatra se gasila

donosili i vodu vodu mutnu vodu bistru
belu crvenu zelenu bilo kakvu
  voda se gasila


6

išla je sekira iz ruke u ruku
brzo i sigurno
  kroz vatru kroz vodu

padale glave
padalo drveće
  zub oštriji uvo tuplje držalje crnje

od krvi od zemlje
sekira je kružila
  tog su dana žene crno mleko muzle

ah nesreće
ptice su sve divlje rikale
  muve su zujale

pauci se razmrežaše
između prstiju njegovih
  ključala je lava u grudima šume

kezio se njegov lik
sa mirne površine
  jezera


7

sa rukom stopila se sekira
skameni se dah pogled znoj
  kidao je dronjke od odeće

bale kvasila mu lice
konji su bili nemirni
  anđeoskim hučanjem šuma ga zvala

lišće je padalo sa drveća
magla proždirala etar
  ptice behu odletele

rožnjače mu se zabrazdiše
srce poče da kuca
  sekira urliče

anđeli behu odleteli
samo su muve zujale
  on penio

šuma hučala
jezero ključalo
  tišina


8

na kraju beše svetlost
prasvetlost beskrajna
  u umu njegovom atrofičnom

i u njoj on i ona u njemu
podjednako
  smejao se on smejala se i svetlost

jeli jedno drugo
grlo mu se širilo
  udovi listali crni dani behu prošli

demoni su izranjali
kljucali oči
  koje su bile vatra

donosili gmazove u svetlost
da opogane um atrofični
  gmazovi se sušili

donosili pegaze sa rogom
bele crvrne zelene bilo kakve
  krila im otpadala


9

stajali bi sekira i on stopljeni
u agoniji
  svetlost zaslepi oko njegovo

iz rožnjače kapala je lava
tuga poče da izjeda svetlost
  grđu i crnju od pređašnje

zub tuplji uvo oštrije držalje istrošeno
pade tren na nagrđeno lice
  i poče sa plesom

zmijama jaram na vrat
kezilo se njegovo lice sa dna rake
  progledao je


10

granulo je sunce i nesta svetlosti
zmije su strašno siktale
  upregnute

gledale kako se otrov iz jezera
pretvara u oblak
  oblak zakri sunce

i njegov um atrofični
udovi mu leteli
  pogađali ptice

muve su zujale
očiju zakrvavljenih
  pusti glas planine su se tresle

vetar poče da duva
umrsi mu kosu koža mu se ospe
  iz tabana poče korenje da niče


11

sva se magla upi u njega
on spusti sekiru u raku
  u raku doteče lava

i ne bi više zuba oštrog uva tupog
šume prašume svetlosti prasvetlosti
  jednostavno ne bi

na kraju beše
on
  u agoniji

postojao je
persefona Feb 2015
mila sedi na wc solji. prebira dlacice po brezuljku. nekako odvratno ali radoznalo trazi one pod zemljom
gusto groblje-guste misli:

dve prodavacice prodaju sok od sargarepe, na smenu- jedan dan jednoj plati jednu cenu drugi dan drugoj drugu. cuti. zakopa to u zeludac. guta vazduh namazan budalom. cuti. plati.  popije samar i sok.
na ulici razmazano oker govno, kao kanapei na srebrnom tanjiru.  
preskace, obilazi ga ona. preskace, obilazi ga i pas. kisa pada, oker krem gubi gustinu, pas nece pod kisobran juri senke i zapisava skupocene alo tepsije onih kojih se i pauk plasi.
zanoktica o vrh narandzastog jezika- rekapitulacija popisanosti i pogresno usmerene finoce. krv stedljivo iz nokta curi natapajuci nepce a mrmlja da sledeci put ce...
ali verovatno nece. jer ne razume tu gadnu nepravicnost. jer to je samo princip. mozda i hoce. jer princip je i sve.
dopire krik playback narodnjaka- komsija stigao sa posla, investitor umesto izloacije sigurno je kupio dzipa.
masina se centrifugom lansira u orbitu svake sekunde- privezala bi se za nju toaltet papirom....

aman, idi uci.
bolje ces se osecati.
kraj prozora cuje se ono dete sto svira trubu.
makar jos ne moras da trazis posao. eto imas vremena da smislis sta zelis da budes.
na kraju krajeva nemas urasle dlake. i da, auto ti je parkiran divlje pokupice ga pauk sigurno. i nemas dozvolu. kese za govna su u gepeku.
trebas psa izvesti.
sutra kupices sok od sargarepe, po ne zna se kojoj ceni.

rekla bi imas princip a i lenja si.
Luka D Feb 2018
Usred noći nagon me probudi
Moram na WC na visokoj sam uzbudi
Svjetlo palit odlučio sam neću
No nasred hodnika suze mi poteću

Na kraju hodnika On tamo stoji
Zovem psa u pomoć on se ničega ne boji
Na poziv upomoć on se nije odozvao
Čak i i nakon obećanja keksa nije se pojavio

Sada ja i Slenderman smo ostali sami
Prokleti lik koji stanuje u tami

Zajebi ti ovo, pišat više nemoram
Sad svaki put iz sobe sjekiru furam

Pod plahte skrivao sam se uplačen
ovu avanturu ponovit ne želim
Opran paranojom sada ti kažem
Iz ove kuće se što prije selim
It's in Croatian, it's about your mind playing tricks on you.
Ja kad nekom kazem onda to i uradim u suprotnom uvek nadjem neki izgovor samoj sebi.

x Krenuti na kurs krojenja i sivenja
Otici na zakazan pregled kod nutricioniste (odlozeno za sledecu nedelju)
- Naci profesora za klavir
Krenuti na bazen (bolesna sam, nista od bazena)
Privesti kraju trenutne poslove (poslovi se umnozili)
x Pozvati je da svrati


mh
U tom mraku
jedne noci
upaljeno je svetlo
u sobu je usla
sprava zivota i smrti
poznati zvuk iz filmova
postao je stvaran
debeli najlon je skripao
tockovi su podrhtavali

Te noci
prozor je bio otvoren
na drugom kraju sobe

Posle suza
uvek se lakse zaspi

mh
2010 vise nisam bila u Sluzbenom glasniku, ali me je glavni urednik pozvao i pitao da li sam zainteresovana da obradim fotografije poginulih srba u bosni koje su trebale da budu deo neke knjige. Dve godine su fotografije sa imenima pristizale i ja sam obradjivala lica kojih vise nema, ukupno 8413. Nije mi poznato sta se na kraju desilo sa svim tim fotografijama.

mh
Stjepan Jun 26
DONNA
Kad smo se upoznali mi
bili smo vesele duše dvi
sjećanje ne blijedi
to znamo ja i ti.
Sjetim se naših sretnih dana
koje provodili smo tada.
Pamtim u tvojim očima sjaj
i naš iskreni zagrljaj.
Nakon tvog odlaska
radost je nestala.
Prošlo je dan il dva
tvoje sam pismo primio ja.
Na kraju pisma je pisalo
mislim na tebe
i nadam se
da se opet vidimo.
Stjepan Orlić
Stjepan Jun 25
KARTOLINA IZ DALMACIJE  
              BURA
Bura puše,
na trogirskoj rivi nima nijedne duše
opustile sve su gradske kale
njišu se amo-tamo maslinove grane.
Na moru nijednog broda nima
judi čekaju da stane bura
i da dođe kraju još jedna zima.
Stjepan Orlić
Stjepan Jul 22
Ljetna noć ide svome kraju
zora sviće pivci pivaju.
Čuju se zvona sa
katedrale svetog Lovre
sa balkona moga vidi se plavo more.
Pijem jutarnju kavu
sinoć je bila fešta prava
pivalo se, sviralo se cijelu noć
pred zoru smo kući odlučili poć.
Na radiju svira vesela muzika
na nebu nijednog nema oblaka.
U daljini se vide galebovi
po moru plove brodovi
mili bože Dalmaciju blagoslovi.
Sinoć je bila fešta prava
Pivalo se,sviralo se cijelu noć
pred zoru kući smo odlučili poć.
U daljini se vide galebovi
po moru plove brodovi
mili bože Dalmaciju blagoslovi.

Stjepan Orlić
Stjepan Jul 16
Uzmem harmoniku i
zasviram za svoju djevojku
pjesme koje diraju dušu
ona obožavala je pjesme
posebno pjesmu našu
" Da nije ljubavi ne bi svita bilo "
sve je na kraju sa poljubcem završilo.
Ja sam je nježno zagrlio
sve je slutilo na to
da sam se zaljubio.
Desila se divna romansa
dvoje zaljubljenih ljudi
kojima je ljubav i pjesma u duši.

Stjepan Orlić
Stjepan Aug 14
Plavo more
svitanje zore
miluju me
ruke tvoje.

Zvona sa
katedrale svetog Lovre
zvone glasno
mi se ljubimo strasno.

Još nikad nisam
volio nekog tako
izgledaš draga
prekrasno baš slatko.

Ljubim tvoje usne
polako nježno
prolaziš mi rukom
kroz kosu polagano.

Cvrčci pjevaju
svoju pjesmu
ti zanosno mirišeš
po francuskom parfemu.
Na pijesku ******>ostavili trag
tvoji poljubci
na mom vratu
pokazuju koliko
sam ti drag.

U daljini se
muzika čuje
zagrljeni smo
nas dvoje.

U blizina nas
se djeca igraju
jutro je došlo kraju
idemo ljubavi
na jutarnju kavu.

Stjepan Orlić

— The End —