Submit your work, meet writers and drop the ads. Become a member
Slavica Apr 2015
Pokloni mi bijelog slona
Bar jednom zavaraj mi intuiciju;
neka došeće crvenim tepihom.

Pokloni mi bijelog slona
U kutiji s balerinom,
neka opjeva joj melodiju pokreta.

Pokloni mi bijelog slona
Makar ne znala što bih s njim,
neka stoji na polici - kraj srca.

Ne poklanjaš mi bijelog slona.
Tvoji su slonovi sivi.
2014.
persefona Feb 2015
mila sedi na wc solji. prebira dlacice po brezuljku. nekako odvratno ali radoznalo trazi one pod zemljom
gusto groblje-guste misli:

dve prodavacice prodaju sok od sargarepe, na smenu- jedan dan jednoj plati jednu cenu drugi dan drugoj drugu. cuti. zakopa to u zeludac. guta vazduh namazan budalom. cuti. plati.  popije samar i sok.
na ulici razmazano oker govno, kao kanapei na srebrnom tanjiru.  
preskace, obilazi ga ona. preskace, obilazi ga i pas. kisa pada, oker krem gubi gustinu, pas nece pod kisobran juri senke i zapisava skupocene alo tepsije onih kojih se i pauk plasi.
zanoktica o vrh narandzastog jezika- rekapitulacija popisanosti i pogresno usmerene finoce. krv stedljivo iz nokta curi natapajuci nepce a mrmlja da sledeci put ce...
ali verovatno nece. jer ne razume tu gadnu nepravicnost. jer to je samo princip. mozda i hoce. jer princip je i sve.
dopire krik playback narodnjaka- komsija stigao sa posla, investitor umesto izloacije sigurno je kupio dzipa.
masina se centrifugom lansira u orbitu svake sekunde- privezala bi se za nju toaltet papirom....

aman, idi uci.
bolje ces se osecati.
kraj prozora cuje se ono dete sto svira trubu.
makar jos ne moras da trazis posao. eto imas vremena da smislis sta zelis da budes.
na kraju krajeva nemas urasle dlake. i da, auto ti je parkiran divlje pokupice ga pauk sigurno. i nemas dozvolu. kese za govna su u gepeku.
trebas psa izvesti.
sutra kupices sok od sargarepe, po ne zna se kojoj ceni.

rekla bi imas princip a i lenja si.
persefona Jun 2015
to je kraj raja
kada mrtva lipa zamaze stopala, nabubrela od gazenja
nekada mirisni pupoljci
zalepe se za stomak

onda kada se avioni pomesaju sa zvezdama
i leteci mravi grizu ko na udici usecerenu krusku, moja stopala
to je kraj
konacnost spoznaje
tako rano,
previse rano
Saša D Lović Jun 2014
promineš kraj njih i ne znaš
stojiš u redu za uspomenu
zuriš u onoga sa osmejkom
ne poznaješ moj zadah
razaznaješ samo grmljavinu
iz tvojih vena
iz tvog stomaka
iz tvojih koraka
a ja čujem kako odlaziš
pitam se dal si sama odlučila tako
ili su odlučili konji
koji laju na broj
11
Juce sam imala neku terapiju na senjaku u 11h, kicma, u zurbi sam izasla iz stana okrenula 2 puta kljuc, izvukla ga, spustila se stepenicama do lifta, pozvala lift, a onda se setila da nisam ponela mobilni, bio mi je vazan, okrenula se, spustila stepenicama, izvadila kljuc i krenula da ga ubacim u bravu, kad ono nece, probaj drugi put, nece, treci, nece, sijalica ne radi, neki polumrak, cucnem da vidim da se nesto nije pomerilo, gledam kljuc da se nije polomio, oblija me znoj, ne mogu da verujem, pocinjem da se nerviram, vec kasnim na terapiju, ustajem spustam se niz stepenice, zovem lift, dok se vozim do dole razmisljam, trebace mi bravar, ne mogu da cimam tatu, znam za jednog na vracaru pravi kljuceve, mozda se razume i u brave, al subota je ko zna da li mogu da ga nadjem, dolazim do stanice, ulazim u trolu, vozim se kratko, srecom postoje table koje me navode do mesta gde sam se uputila, uazim u zgradu, doktor me prima, vrsi pritisak na bolno mesto, izvija me, mozda da se vratim da pitam komsinicu da li ima baterijsku lampu, da probam jos jednom, prebacuju me na struju, laser i ono trece uvek zaboravim, lezim na boku, prija mi hladan gel, zalim se sta mi se dogodilo, tesi me, mozda je sve u redu, ipak cu se vratiti da pogledam jos jednom,  ulazim u trolu, cekam zeleno, smirujem sebe, bice ok, prelazim ulicu, proradice, dolazim do zgrade, ulazim u lift, pritiskam dugme za cetvri sprat i tad shvatam gresku u koracima, pocinjem da se smejem, mislim se, da li me je neko video od komsija, spustam se niz stepenice bez problema ulazim u stan, nastavljam da se smejem, ne mogu da verujem sta sam uradila, rekli su mi da u stanu ispod ne zivi niko, srecom, uzimam mobilni, zakljucavam vrata, silazim niz stepenice, spustam se liftom, vozim se trolom, svracam do kokija da se castim nekim secerom, kakvo olaksanje, odlazim kod mojih na rucak, pomislim na tebe, pomisim i na sebe i svoju izgubljenost, ne zameram ti na reakciji, shvatam da te nesto puca iznutra, puca i mene, i ko bi poverovao da je takav susret moguc opet, logika namece, ako je ono pocetak, ovo je kraj, ali kraj cega, i da pobegnemo, da precutimo, da se sutra susrecemo bez prepoznavanja, problem ce i dalje ostati u nama.

mh maj 2017
Saša D Lović Apr 2015
sa bankina
kraj kojih se
vrela džibra puši
vreba zverje
sa očima od ahata
drhtavim rukama da
dohvati lovor
sa nečije glave
Stjepan Jun 25
SRETNA NOVA GODINA
Došao je trenutak taj
staroj godini je došao kraj.
Nova godina je otpočela sad
ove noći slavi cijeli grad.
Cijelu noć ćemo pjevati i plesati
te predivne noći zauvijek se sjećati.
Sretna Nova Godina
svakom čovjeku na svijetu
neka je svatko provede
u veselju,sreći i smijehu.
Svakom čovjeku u tom trenu
nek se snovi ostvarivati krenu.
Slaviti ćemo sve do zore
noćas je naša fešta
podignimo čaše gore.
Stjepan Orlić
Stjepan Jun 25
SNIJEG U TROGIRU
Jednog zimskog dana
ispunio se svima san
napokon zabijelio se grad.
Sretni su bili svi
staro i mlado
i na snijegu
zabavljali se rado.
Grudali se,snjegović se pravio
za hladnoću nitko nije mario.
Poželjeli ******>samo jednu stvar
da toj idili
nikad ne dođe kraj.
Stjepan Orlić
Stjepan Jun 26
USKRS
U crkvu na misu se odlazi
u rukama maslinove grančice se donosi
za blagoslov i mir se moli
dolazak Uskrsa se radosno slavi.
Sirnica,obojena jaja,
cvijet ljiljana i svijeća na stolu su tu.
Svijeća nam svijetli na našem putu
prema uskrsnuću.
Ljudi slave
novi početak života,a ne kraj
po Uskrsu smo dobili znak
da biramo svijetlo,a ne mrak.
Sretan Uskrs svima
nek svatko sretan i blagoslovljen
život iznova ima.
Stjepan Orlić
Stjepan Jul 12
Mili bože kakva ljepota
lijepo lice kao iz snova
želim ljepotice da
budeš samo moja.

Poklanjam ti kitu ljubičica
ljubav za pamet ne pita.
S tobom bi na kraj svijeta
naša ljubav kao ljubičica neka cvijeta.

Izgledaš kao grlica
želim biti blizu tvog srca.

Volim da me grle tvoje ruke
pamtiti ću zauvijek te trenutke.
Volim da me ljube tvoje meke usne
tad mi na tren srce kucati stane.
Volim da je tvoje tjelo blizu meni
srce će da zakuca brže tebi.

Moja si sreća
uz tebe moja radost
je sve veća i veća.

S tobom me svaki trenutak podsjeća
na procvjetalo cvijeće s proljeća.

Stjepan Orlić

— The End —