Ustajali grad
Smrdi na puna usta i
prazne želuce.
U pete grada urezane su
propuštene prilike i
strahovi sadašnjice.
Uklesali su ih drhtavi prolaznici
svojim nesigurnim stopama.
Kamo ideš, putniče?
Koračaju li tvoje misli sadašnjošću
ili prošlošću?
Ne srami se.
Svi smo mi manje-više isti.
Udarac palicom osjetit će i najtvrđa glava.
Ljudi zaborave trenutke
u kojima si mirisao.
Ne srami se.
Baš te pamtit će
ustajali grad.

Uzmem harmoniku i
zasviram za svoju djevojku
pjesme koje diraju dušu
ona obožavala je pjesme
posebno pjesmu našu
" Da nije ljubavi ne bi svita bilo "
sve je na kraju sa poljubcem završilo.
Ja sam je nježno zagrlio
sve je slutilo na to
da sam se zaljubio.
Desila se divna romansa
dvoje zaljubljenih ljudi
kojima je ljubav i pjesma u duši.

Stjepan Orlić