Oči ti nisu ocean
niti boje kestena
Nisu smaragdi
niti skup boja
Tvoje su oči mrak,
misterija zavijena u
noć.
Čak im ni jutarnje sunce
ne podari nijansu
Ipak, svaki put
kad me pogledaš
lice mi ozariš
svjetlošću.

Veče mučno
subota
poziv prvi
ništa ne menja

Muka iznova
s krvlju preliva
težinom svojom
nosim ga

Poziv drugi
odvode ga

Hodnik dug
žuta dominira
svaki broj
nova pitanja

Niko ništa ne zna
tišina odzvanja

Toplota omamljuje
san zaustavljen
jutarnje sunce
predivno zaslepljuje

Niko ništa ne zna
ostaje nam čekanje

*mh, februar 2016

Jutro je svanulo
jutarnje svjetlo nas je probudilo.
Dobro jutro ljubavi
tiho šapnem ti
nježno se počnemo ljubiti.
Doručak ću nam donijeti
jutarnju kavu za nas skuhati.
Vani su bijele pahuljice
počele padati.
Voljena dođi do prozora
tu ljepotu vidjeti.
Poslije doručka
hajde da odemo vani
ispred kuće ćemo velikog
snjegovića napraviti.
U zimskoj idili ćemo uživati
na snijegu se veseliti i zabavljati.
Volimo snijeg ja i ti
skupa ćemo ovaj dan
provesti u sreći i radosti
zauvijek ga se sijećati.

Stjepan Orlić