1

gledao je dugo svoju sen
zakrvavljenim očima
  grlo mu se grčilo

sekiru sa zida da ponese
u šumu
  šta bi drugo

inače često dovodi sebe
u takvu situaciju
  ne zbog nečeg patološkog

ne zbog neke skrivene želje
već zbog šume
  ona je i ovog puta kriva

usne su mu drhtale
šumom odzvanjao njegov dah
  drveće počelo da vrišti

suze cerove kvasile humus
no to ga ovog puta ne pokoleba
  ovog puta otići će mnogo dalje

na sekiru pade zrak
i ona umi njegovo telo
  svojim sjajem


2

mala fide
dim se vije mehovi nadimaju
  čekići biju

znojavi kovači brkove suku
piju vodu metal stenje
  pod serijom teških udaraca

crveni se još nerođena sekira
u agoniji nastajanja
  sijaju se oštri zub i uvo tupo

pa je utom zgrabiše klešta
sve zaneme
  sve sačeka prvi vrisak

susret sa vodom
mala fide
  šta avaj nastade


3

u početku beše raka
i on je plesao oko nje
  poslednji ples

uma atrofičnog
udovi mu leteli sekli etar
  bale kvasila mu lice

očiju zakrvavljenih
ni glasa da pusti
  zmije su stenjale upregnute

niz amove otrov se slivao
raka poče da biva jezero
  drveće spustilo grane

i sve više grdilo mu lice
o boli
  ples je bivao sve sporiji

ptice su sve tiše rikale
iz tame poče da se rađa tama
  grđa i crnja

muve su naokolo zujale
drveće počelo da vrišti
  suze cerove kvasile humus


4

i kako je plakala sekira
naišavši na kamen
  vatrene suze prštale naokolo

kamen se vrteo kamen je jeo
vatrene suze
  i zub oštriji postajaše

svetlost njena poče da izjeda tamu
grđu i crnju
  od one pređašnje

pade zrak na nagrđeno lice
i stade sa plesom
  zmijama skide jaram

umi udove svoje u jezeru
urlik zapara galamu oko njega
  i nastade tišina tišina tišina

kezio se njegov lik
sa mirne površine
  progledao je


5

u početku beše i šuma
prašuma beskrajna
  u umu njegovom atrofičnom

i u njoj on i ona u njemu
podjednako
  plakao on plakala i šuma

jeli jedno drugo
grlo mu se grčilo
  udovi sušili crni dani behu

anđeli su sletali
kljucali mu oči
  koje su bile voda

donosili vatru u prašumu
da sagori um njegov atrofični
  vatra se gasila

donosili i vodu vodu mutnu vodu bistru
belu crvenu zelenu bilo kakvu
  voda se gasila


6

išla je sekira iz ruke u ruku
brzo i sigurno
  kroz vatru kroz vodu

padale glave
padalo drveće
  zub oštriji uvo tuplje držalje crnje

od krvi od zemlje
sekira je kružila
  tog su dana žene crno mleko muzle

ah nesreće
ptice su sve divlje rikale
  muve su zujale

pauci se razmrežaše
između prstiju njegovih
  ključala je lava u grudima šume

kezio se njegov lik
sa mirne površine
  jezera


7

sa rukom stopila se sekira
skameni se dah pogled znoj
  kidao je dronjke od odeće

bale kvasila mu lice
konji su bili nemirni
  anđeoskim hučanjem šuma ga zvala

lišće je padalo sa drveća
magla proždirala etar
  ptice behu odletele

rožnjače mu se zabrazdiše
srce poče da kuca
  sekira urliče

anđeli behu odleteli
samo su muve zujale
  on penio

šuma hučala
jezero ključalo
  tišina


8

na kraju beše svetlost
prasvetlost beskrajna
  u umu njegovom atrofičnom

i u njoj on i ona u njemu
podjednako
  smejao se on smejala se i svetlost

jeli jedno drugo
grlo mu se širilo
  udovi listali crni dani behu prošli

demoni su izranjali
kljucali oči
  koje su bile vatra

donosili gmazove u svetlost
da opogane um atrofični
  gmazovi se sušili

donosili pegaze sa rogom
bele crvrne zelene bilo kakve
  krila im otpadala


9

stajali bi sekira i on stopljeni
u agoniji
  svetlost zaslepi oko njegovo

iz rožnjače kapala je lava
tuga poče da izjeda svetlost
  grđu i crnju od pređašnje

zub tuplji uvo oštrije držalje istrošeno
pade tren na nagrđeno lice
  i poče sa plesom

zmijama jaram na vrat
kezilo se njegovo lice sa dna rake
  progledao je


10

granulo je sunce i nesta svetlosti
zmije su strašno siktale
  upregnute

gledale kako se otrov iz jezera
pretvara u oblak
  oblak zakri sunce

i njegov um atrofični
udovi mu leteli
  pogađali ptice

muve su zujale
očiju zakrvavljenih
  pusti glas planine su se tresle

vetar poče da duva
umrsi mu kosu koža mu se ospe
  iz tabana poče korenje da niče


11

sva se magla upi u njega
on spusti sekiru u raku
  u raku doteče lava

i ne bi više zuba oštrog uva tupog
šume prašume svetlosti prasvetlosti
  jednostavno ne bi

na kraju beše
on
  u agoniji

postojao je

Dva mala prsta
razlicitih ruku
razlicitih godina
razlicitih pogleda
na ponos
nasla su se
na stolu
kao u ogledalu
a izmedju njih
stajala je
razdaljina

razdaljina
merena
šublerom

Jedno lice bilo je
fascinirano tom
razdaljinom
dok je drugo lice
nesto objasnjavalo

Jedno lice je
sa paznjom pratilo
da li ce se razdaljina
smanjiti ili nestati
dok je drugo lice
nesto objasnjavalo

Jedno lice  proslo
je kroz razlicita
osecanja
ushicenja,
zacudjenosti
ogromne zelje
dok je Drugo lice
nesto objasnjavalo

A onda je Drugo lice
otislo do drugog stola
dok je Jedno lice
i dalje gledalo u
svoj mali
nepomicni prst
urezujuci
u svoje srce
tu razdaljinu

razdaljinu
merenu
šublerom



hm 28 April 2019
Iz nove zbirke pesama :)
Mala secanja iliti Vezbanje memorije

Gledam te očima djeteta
ima li u tvom srcu
za mene mjesta.
U tebe zaljubljen sam
ja tvoju ljubav trebam.
Ti mi svoju ruku pružaš
večeras prekrasno izgledaš.
Crvenu ružu ti poklanjam
poljubac ti u obraz darivam.
Zajedno plažom šetamo
za ruke se držimo.
Osjećajima se prepuštamo
nježno se grlimo
nježne riječi jedno drugom šapućemo.
Sve o čemu sanjamo
sve što želimo
oceanom ljubavi mi plovimo
draga da se vječno volimo.

Stjepan Orlić

Volim kad si vesela
moj život si u bajku pretvorila.
Volim kad si sretna
moja ljubav prema
tebi je beskrajna.
Volim kad se nježno grlimo
kada se jutrima sretni budimo.
Volim kad se ljubimo
kada nježne riječi
jedno drugom šapućemo.
Volim kad se gledamo zaljubljeno
neka naša ljubav traje vječno.
Volim kad mi pričaš o ljubavi
ljubimo se, volimo se kao golubovi.
Draga plovimo morem ljubavi
srećo moja neka se nikada
naša ljubav nezaboravi.

Stjepan Orlić

hm

Moguće je da će se pod uticajem današnje astralne energije neki sastanak na koji odete, odvijati ozbiljnije nego što mislite. Možda oboje imate neki problem sa vezivanjem uopšte? Jednom kada to priznate jedno drugom, oboje ćete se daleko bolje osećati i opuštenije krenuti dalje.

GRAD ZALJUBLJENIH
Mjeseče gdje si li se skrio
dolazim k tebi moja bajna vilo.
Buket crvenih ruža
i prsten od zlata tebi donosim
da te moja voljena zaprosim.
Naša su srca dva spojena
za mene si kao stvorena.
Izgledaš draga savršeno
moje plave oči u tebe gledaju zaljubljeno.
Izlazimo van
dolazimo u tvoj omiljeni restoran.
Tamburaši sviraju večeras za nas.
Hajde zaplešimo
veseli i sretni da budemo
kao jedno da postanemo
jedno drugom da poljubce poklonimo.
U grad zaljubljenih si otići poželjela
da tamo naše vjenčanje bude
to bi voljela.
Avionske karte za nas sam kupio
da bi naše snove ostvario.
Sutra putujemo kažem ti
ljubavi volim te tiho šapneš mi.
Stjepan Orlić

kad me nema
nedostajem
kad me ima
bolje da me nema

pticice kada cemo da zasadimo zajedno jedno drvo prijateljstva i ljubavi?

svakoj pticici je potrebno sto vise drveca a i vernom psu takodje.

hm

Pišem pjesmu za tebe
želio bih sada da te moje usne ljube.

Ovu pjesmu dok budeš čitala
neka te podsjeti na vrijeme
kad si me zavoljela.

Sjeti se prvog poljubca
kojeg si mi poklonila.
Ljubavi sreću si mi u život donijela.

Sjeti se naših nježnih zagrljaja
naša srca puna ljubavi
koja nas zauvijek spaja.

Sjeti se dvije nježne riječi
volim te
koje smo jedno drugom šaputali
naše predivne noći
koje smo sretni skupa provodili.

Znamo ja i ti
da smo se dušom i tijelom voljeli
u ljubav da smo snažno vjerovali.

Stjepan Orlić

VJENČANI ZLATNI PRSTEN
Svitanje zore
zajedno sjedimo na plaži uz more.
Lijepo je biti s tobom ovdje
stavljaš glavu na rame moje.
Svitanje zore,more i nas dvoje
naše se usne spoje.
Poklanjam ti vjenčani zlatni prsten
kažeš da je baš savršen.
Zlatni prsten neka sjaji
na prstu tvome.
Nek te podsjeti
na moju ljubav i
vjernosti danu jedno drugome.
Moj poklon je za tebe od srca
moja jedina za tebe moje srce kuca.
Želju jednu draga imam
sve o čemu snivam
u bijeloj vjenčanici
da u crkvi blistaš.
Voljena moja da budeš do kraja
ljubav naša neka nas zauvijek spaja.
Stjepan Orlić

Kada pjesma krene
vrate se uspomene.
Pamtim naše sretne dane
i ljubavi nezaboravljene.

Bili smo
dvije sretne duše
koje se zavolješe
ljubav naša koja
sretna biješe.

Bili ******>kao dvije lastavice
poklanjali smo strasno
jedno drugom poljubce.

S tobom sam sretan bio
svoju ljubav prema tebi
nisam krio.

Trenutke koje smo skupa
provodili znam opet bi
sve ponovili.

Stjepan Orlić

ŠIBENIK
Na hrvatskoj obali
ima jedan grad
svima drag,svima lip
zove se Šibenik.
Uz more se živi
uz more se raste
klape pivaju o tebi
Šibeniče grade.
Obasjan vazda suncem
lipotom osvojio si svima srce.
Riva,katedrale i kale te krase
jedno ti želim reći
ja te volim Šibeniče grade.
Stjepan Orlić

Kad sam s tobom
jedno te molim
zagrli me jako
samo jednom
se voli tako.

Znaš li mila
da ti kažem
od tebe
meni nema
djevojke draže.

Ljubiš me nježno
poljubac je tvoj
na mom vratu
ostavio trag.
Ljubavi pokazuješ
mi koliko sam ti drag.

Ljubimo se noćas
grlimo se
volimo se
zoru skupa dočekamo
zagrljeni se ne razdvajamo.

Naša priča
je kao u bajkama
ljubavni put nam je
posut ružama.

Zaželili smo jednu želju
da ovaj život
provedemo u
ljubavi i veselju.

Stjepan Orlić

Ležimo na pijesku
pokraj mora
na nebu zvjezde sjaje
veliki oblak mjesec sakrije
mjesečeva svjetlost nestaje.

Tiho ti pričam
sve ono što
smo godinama stvarali
o našim danima
sreće i ljubavi.
Da vrijeme vratimo
isto bi napravili
ljubav bi jedno drugom poklonili
zaljubljeni skupa vrijeme provodili.
Ljubav je naša
kao brod na moru
koji je našao mirnu luku.
Vidimo na nebu
kako zvjezda pada
zatvorili smo oči
i zaželjeli želju sada.

Hvala ti za dane
koje me usrećuješ
želim ti reći
volim kad me dodiruješ.
Dodirima smo
probudili našu strast
neka plamti ljubav
između nas.

Stjepan Orlić

Svi sjedimo za stolom
bijelo vino se pije.
Pričamo nas dvoje
pokazuješ mi svoje slike.
Sviđaju mi se oči tvoje
plave su kao i moje.
Natoči mi još jednom čašu
da nazdravimo za ljubav našu.
Cijelo vino smo popili
večeras smo veseli
slavonsku pjesmu smo zapjevali.
Pjevajmo o ljubavi večeras
pjevat ćemo dok nas ne izda glas.
Slatka si kao šećer
ovo je draga naša večer.
Poklonim ti poljubac u taj čas
isti snovi vežu nas
poklonimo ljubav
jedno drugom noćas.
Mi smo kao dva bijela goluba
volimo se sve do neba
jer ljubav nam treba.

Stjepan Orlić

Pokraj mora nalazi se kuća od kamena
tu sam svoju mladost provea.
U blizini kuće su stabla maslina
tamo te čekam voljena.
Nedaleko kuće je barka malena
s njom ćemo otploviti ti i ja.
Imam i gitaru moja jedina
da sviram za nas ljubljena.
Dok ležiš na provi
plovimo prema skrovitoj uvali
vjetar mi miluje lice
moja lijepa golubice.
Barka sunce more ja i ti
sviram ti pjesmu o ljubavi
tu smo jedno drugom
poljubce poklonili.
Dok se ljubimo i grlimo
zalazak sunca vidimo.
Sve što želimo
da kući ne idemo
i da zoru zagrljeni
skupa dočekamo.

Stjepan Orlić