Submit your work, meet writers and drop the ads. Become a member
Slavica Jun 2015
Ona
Miris ukoričenih stranica:
Poznat prizor raširenih ruku.
Ona sjedi.
Mirna. Pogleda uperena u neke daleke svjetove.
Gdje li je sada - tek siluete odaju
(Uživa li istinski?)
Krivulja u kutu usana,
odsjaj sunca u lutajućim očima.
More! Njemu putuje, znam.
Ona sretna je - sluti dom.
U njenim očima ustaju valovi,
morske mijene igraju u pogledu:
plima i oseka izmjenjuju se
na pučini njezinih snova.
Vječno sniva o modroj svakodnevici,
o slanim jutrima i čarobno crvenim zalascima.
Iz sna budi je vlak na trećem peronu.
Uz dubok udah spoznaje da ovuda
galebovi ne lijeću, vode slane nisu niti
srce na mjestu počiva.
(Što sve uzdah neće skriti)
No krivulja ne jenjava.
Snovi tek su vremenom udaljeni!
A čitav svijet pogled je daleko.
Ona lijepa je dok prebire po slovima
radošću djeteta koje putuje.
Bože, koliko života u jednom kupeu!
2015.
Stjepan Jul 22
Ljetna noć ide svome kraju
zora sviće pivci pivaju.
Čuju se zvona sa
katedrale svetog Lovre
sa balkona moga vidi se plavo more.
Pijem jutarnju kavu
sinoć je bila fešta prava
pivalo se, sviralo se cijelu noć
pred zoru smo kući odlučili poć.
Na radiju svira vesela muzika
na nebu nijednog nema oblaka.
U daljini se vide galebovi
po moru plove brodovi
mili bože Dalmaciju blagoslovi.
Sinoć je bila fešta prava
Pivalo se,sviralo se cijelu noć
pred zoru kući smo odlučili poć.
U daljini se vide galebovi
po moru plove brodovi
mili bože Dalmaciju blagoslovi.

Stjepan Orlić
Stjepan Aug 29
Jutro je svanulo
jaki vjetar mi je
san prekinuo.
Kroz prozor pogledam
more je nemirno i bijesno.
Naša barka se ginga
lijevo - desno.
Valovi od obalu
udaraju silovito.
Nebo su tamosivi
oblaci prekrili
sunce su sakrili.
Visoko gore
pod oblacima
galebovi lete
olujnome vjetru
oni se inate.
Dok čekam poziv tvoj
moja duša osjeća nespokoj
želim ti mirno more
imaš blagoslov moj.
U tom trenu
poziv je na mom telefonu
čujem tvoj dubok glas
govoriš da kući dolaziš
da me puno voliš
i na mene stalno misliš.

Stjepan Orlić

— The End —