Submit your work, meet writers and drop the ads. Become a member
...Ali četvrti deo, pod nazivom "O čovekovom robovanju", posvećen je drugom delu čovekove prirode – strastima.
Sa strastima se sve komplikuje. Ali baz njih ništa ne vredi.
To je ono kad razum kaže "ne" – ali uzalud.
Kad imate osećaj da srljate u neminovnu propast, ali ne možete ništa da sprečite.
Mnogo je greha, bola i zla na tom putu, mnogo je povređenih i nesrećnih.
Ljubav? Da li ljubav iskupljuje? Da li se možete opravdati ljubavlju, makar pred svojom savešću?
KOS je priča o nemogućoj i nedopustivoj ljubavi.
Naravno, sve ima svoju drugu stranu. Opravdanja su kratkog dometa, i ne kažem da ne treba suditi. Ne kažem ni da treba oprostiti.
U pozorištu, u drami, jednostavno imate tu privilegiju da ne morate zauzeti konačan stav. Možete se samo prepustiti tom svima poznatom osećaju kad Vas osećanja snažno vuku u vrtlog iz kojeg nema izlaza. Kad Vas najdublji unutrašnji osećaj istovremeno svom snagom vuče u dva suprotna smera.
Konačno, svi smo tu, na istom mestu, svi smo zajedno uhvaćeni u istu klopku sadašnjosti, zaglavljeni u istom tesnacu stvarnosti, sa svojim okrutnim žudnjama, i svojim smešnim nemogućim snovima.
KOS je priča o ljubavi koja je otišla u nemogućem smeru, a JESENJA SONATA je pričao o uzaludnoj ljubavi. Izuzetnost, slava i uspeh često ne donesu sreću. Naprotiv: čak i obična svakodnevno neophodna ljudska toplina može postati nedostupna i nedohvatljiva. Možete biti sasvim drago i pristojno ljudsko biće. Konačno, ima li iko pravo da zahteva više od nas? I možete imati sasvim ljudska topla osećanja vezanosti za nekoga, i želeti mu sreću, i raditi sve što je u Vašoj moći. I onda ćete se neminovno susresti sa saznanjem koliko je sve to beznadežno nedovoljno, i kako nikad nećete uspeti da onome ko Vam je sve, Vi budete makar nešto...
Suočiti se sa izvesnošću da je sve uzalud, i da nikad ništa neće biti dovoljno, a pri tom ne podleći gorčini, osvetoljubivosti ni pakosti, nego ostati jednostavna, topla i susretljiva ljudska priroda – to je neprimetna uzvišenost neprimetnog malog čoveka.
A niko od nas nije dovoljno velik da bi imao pravo na bezdušnost.
Zato ponavljam, ne kažem da ne treba suditi, ne kažem da se mora oprostiti. Samo preporučujem da bez kalkulacija zaronimo u te uzburkane vode ljudskih osećanja, i da prepoznamo sebe u drugom i drugog u sebi.
Neće škoditi, a možda poneko od nas stvarno postane bolji, veći i lepši iznutra.
Moguće je da će se pod uticajem današnje astralne energije neki sastanak na koji odete, odvijati ozbiljnije nego što mislite. Možda oboje imate neki problem sa vezivanjem uopšte? Jednom kada to priznate jedno drugom, oboje ćete se daleko bolje osećati i opuštenije krenuti dalje.
Vidim prionulo se odmah danas na oblikovanju zelje, sto pohvaljujem. Savet, nikako ne zamisljati u celosti dok Deda Mraz ne da odobrenje za zelju se postuje, sto pohvaljujem takodje.

Ovo sto sam danas videla izgleda dosta dobro, moram priznati. Ti raspolozena, doterana, neka dobra muzika u pozadini te pokrece, nogice rade, VELIKA raskrsnica, MOCNO, CRVENO  i znam, znam, ja sam morala ovog puta da se krecem u drugom pravcu i prodjem ti iza ledja, sve ok, moramo da ispostujemo Deda Mraza. Samo bejb ako mozes da me ne zamisljas da sam u ciklusu, da me boli stomak, glava, mislim da ne zaboravis da preoblikujes to, da i ja budem voljna i zeljna za sve sto treba u toj tvojoj zelji.

:)
mh
U tom mraku
jedne noci
upaljeno je svetlo
u sobu je usla
sprava zivota i smrti
poznati zvuk iz filmova
postao je stvaran
debeli najlon je skripao
tockovi su podrhtavali

Te noci
prozor je bio otvoren
na drugom kraju sobe

Posle suza
uvek se lakse zaspi

mh
...po svemu sudeci i ti si u minusu, kako je onda moguce da kad takav jedan minus ide u susret drugom minusu se ne desi plus. Prava misterija, zar ne?

mh
Stjepan Jun 25
GRAD ZALJUBLJENIH
Mjeseče gdje si li se skrio
dolazim k tebi moja bajna vilo.
Buket crvenih ruža
i prsten od zlata tebi donosim
da te moja voljena zaprosim.
Naša su srca dva spojena
za mene si kao stvorena.
Izgledaš draga savršeno
moje plave oči u tebe gledaju zaljubljeno.
Izlazimo van
dolazimo u tvoj omiljeni restoran.
Tamburaši sviraju večeras za nas.
Hajde zaplešimo
veseli i sretni da budemo
kao jedno da postanemo
jedno drugom da poljubce poklonimo.
U grad zaljubljenih si otići poželjela
da tamo naše vjenčanje bude
to bi voljela.
Avionske karte za nas sam kupio
da bi naše snove ostvario.
Sutra putujemo kažem ti
ljubavi volim te tiho šapneš mi.
Stjepan Orlić
Stjepan Jun 26
LIJEPA BIONDA DJEVOJKA
Uvijek si bila bajna vila
u mom srcu ostala ljubav velika
moja lijepa bionda djevojka.
Kad smo se upoznali
nismo ni slutili
da ćemo se zaljubiti.
Voljeli smo se
našoj ljubavi nije bilo kraja
bili smo dvije vesele duše
što nas zauvijek spaja.
Zajedno smo sretni bili
zabavljali se, šalili
jednom drugom poljubce
često smo poklanjali.
Sjetim se i sada nje
divne bionde djevojke
koja mi pokloni srce svoje
ja joj darovao srce moje.
Često u snovima je pronađem
snivam prelijepo lice
moje divne bionde djevojke
koja disala je samo za mene.
Ova pjesma je za nju
uvijek veselu djevojku.
Ova će ti pjesma reći sve
da ne zaboravljam te.
Stjepan Orlić
Stjepan Jun 26
OTPLOVIMO ZAJEDNO
Hajde dođi
na moju barku malu
neka naši snovi
stvarnost postanu.
Razapnimo jedro
otplovimo na skrovito mjesto.
Na pučini plavog mora
vidimo mnogo galebova.
Imaju pravu zabavu
glasno se glasaju.
Ovdje u tajnovitoj uvalici
bacimo sidro
biti će nam tu divno.
Kupamo se,ronimo,sunčamo
zajedno baš uživamo.
Ja i ti zaljubljeni jesmo
poklanjamo jedno drugom poljubce često.
Zasviram na harmonici i zapjevamo
zajedno našu ljubavnu pjesmu.
Ovu ljubav i sreću
draga zaboraviti nikad neću.
Stjepan Orlić
Stjepan 5d
Ujutro se pokraj
tebe budim.
Doručak ti u krevet donosim
i crvenu ružu poklonim.
Želim da ti priznam
što prema tebi osjećam.
Tvoja mi ljubav treba
volim te sve do neba.
Strastveno se ljubimo
nježne riječi jedno drugom
šapućemo.
Kao anđel izgledaš
srce moje osvajaš.
Ti si sunce moje jedino
ljubiti tebe to je predivno.
Kad sam s tobom
srce mi kuca snažno
sretni smo volimo se
to nam je važno.
Ti si moje svjetlo
što u mraku sja
bez tebe ljubavi
nemogu da živim ja.

Stjepan Orlić

— The End —