taj moj dragi,
što mi nije kao niko na ovome svetu
kada nađem se u snovima prejedem se slatkišima, tovarim čokoladice i bombone i šarene kremove da bih ćutala
ako se ušećeri poješce ga ljubičaste mušice, pomislih
pa se tako bojim još po koje krilatice, kao recimo aviona ili šarene lastavice
a ja kad-kad kratko i nespretno letim
punim se kamenjem i betonom
a praznim groznicom mednom

kada ruke ko dve reke ispoliva, useče oko mojih ko klavir rebara
pa mi se zbunjene pčele sele kroz čelo i telo celo
traži se nešto od kruške slađe
tu na usnama izvor namiguje

pa taj se, putnik čarobnjak
samnom ko lipa njiše
zimu šapatom pretvara u igru pustinjskog vetra
otvori oči i eto ga more

od koje li je on vrste?

za ogolićenu dušu odelo,
što lanenog kroja cvrstinu krije
nabori nemira i divljine
beskraj užarene širine
šavovi boje sunca
broje tugu nedostižnu

sa njim je toplo
sa njim je ritam najsjajnije zvezde

PROLJEĆE
Večernje šetnje uz more
zaljubljeni parovi vole.
Sunce polako zalazi
zrakama more pomazi.
Zima nam odlazi
proljeće nam dolazi.
Naranče su procvjetale
opojno su zamirisale.
Đirani su procvali
balkone su uljepšali.
Kamelije su procvjetale
na ljubav su podsjetile.
Proljeće svako biće budi
nek živi ljubav
poslušajmo svoja srca
moji dragi ljudi.
Stjepan Orlić

Šetamo rivom
pričaš mi o svojim željama
o našoj sreći
o svojim snovima.

Iskreno te volim
to već svatko zna
tebe samo želim
moja duša tebi pripada.

Stavim svoju ruku
preko tvog ramena
želim te pored sebe
ti si moja voljena
srećo moja jedina.

Poljubimo se pokraj mora
kažeš mi dragi
ja sam samo tvoja.
Ljubimo se nježno
dok na nebu mjesec sja.
Strast prema tebi osjećam
svu svoju ljubav želim
noćas da tebi dam.

Naš svaki trenutak
je tako poseban
večeras je svaki
naš poljubac čaroban.

Pogledajmo na nebu
zvjezde što sjaje
neka naša ljubav
vječno traje.

Stjepan Orlić

VJEČNA LJUBAV
Ujutro kad oči otvorim
na tebe draga pomislim.
Otvorim prozore
pogledam na more.
Želio bih da si sada
ovdje pored mene
za tobom moja duša čezne.
Pije se jutarnja kava
tvoj poklon zlatni lančić
stavio sam oko svoga vrata.
Imam jednu želju malu
o tom govore ove riječi
koje u dva stiha stanu
želim tvoju ljubav
samo meni obećanu.
Naše slike nađem
u albumu našem
slike pokazuju sve
da naša ljubav vječna je.
Zvoni telefon u taj tren
poziv je od tebe
čujem tvoj glas
baš je nježan i blag.
Doći ću kod tebe
kažeš i tiho šapneš
čarobne riječi te
ja dragi volim te.
Stjepan Orlić

Prolaze ljeta,zime
prolaze dani,godine
naše ljubavi nezaboravne
neka naša iskra zaljubljenosti
u našem srcu ostane.
Prišuljaš mi se često u moje sne
snivam naše dane sretne.

Čežnja naše ljubavi iskrene
želje su naše ostvarene
kažeš sliči na tebe
moj dragi anđele.

Nek vas sreća,radost prati
ali jedno morate znati
da ću vas uvijek voljeti.

Nek vam kažu ovi moji stihovi
dragi Bog nek vas blagoslovi.
Hodajte stazom ljubavi
kroz život nek vam se
ispune svi vaši snovi.

Stjepan Orlić

Ujutro se budim
pazim da te ne probudim
nježno te u lice poljubim.
Izlazim van
zaključavam stan.
Dok auto vozim
draga na tebe pomislim.
Našu predivnu noć
ne mogu da zaboravim.
Dolazim na posao
na vrijeme sam došao.
U tom trenutku
na svom telefonu
vidim tvoju poruku.
U poruci si napisala
dragi tebe sam
dušom i srcem zavoljela.
Dok sam poruku čitao
znam da sam svoju sreću pronašao.
Ja sam tebi poruku napisao
voljena kad sam te upoznao
sretan čovjek sam postao.
Što je to ljubav
dušo sa tobom sam to saznao.

Stjepan Orlić

Hrvatsko zagorje
suncem obasjano
hrvatskom kajkavicom
govori se ponosno.

Svim Zagorcima
je Hrvatska u srcima.
Lijepa Hrvatska
je opjevana u kajkavskim pjesmama.

Zagorske štrukle,buncek,mlince
ta zagorska jela vole svi
dragi ljudi to morate probati
čašicu zagorskoga vina popiti
nema bolje stvari
svi ćete se složiti.

Hrvatsko zagorje
je divno i krasno
tu se svaki čovjek
osjeća sretno,radosno i veselo.

Stjepan Orlić