Submit your work, meet writers and drop the ads. Become a member
Bura

Hladnoća me opija
klizi niz kičmu lagano
do solarnog pleksusa
vrti spiralu vremena
i prvih stremljenja…

Bura udara u svom nesmiljenom bijesu ,čisti prljave ulice, još prljavije duše
nosi sve pred sobom , negdje već…
-U svom toplom kaputu ipak se zbijaš uz mene, ispod vunene kapice vire
samo crveni obraščići i leden vrh nosića.
-Nije neki dan za šetnju pomislim, al nije me briga, dok god se pripijaš uz mene
vjetar mi ne može ništa.
-Jedan veliki bor uz obalu ponosno se odupire buri, savija se , lomi, ali opet uspravlja
i šepuri pred olujom.
-Zastaješ, guraš me ispod mirisnih iglica ,naslanjamo se na golo deblo …ljubim ti vrh nosa
grlim obraze rukama, grijem ih, ljubim promrzle usne do krvi, upijam bistrinu života
u najčišćem, najnesputanijem obliku, guraš mi ruke ispod majice, hladne su i tople
istovremeno
i ja zatvaram oči, neki val , ljut što ga ne primjećujemo baca se na hrid i razbija o nju, kapljice
nošene vjetrom padaju na nas kao mala sleđena koplja, ali nas nije briga, uspavani na milijun godina
u tom jednom trenu, združeni u igri vjetra, mora, opijeni mirisom joda i borovine, ukopani čvrsto
u crvenu zemlju ispod nas… samo tražimo da nas svemir ostavi na miru, barem taj jedan tren
dok stvaramo peti element…
Pričao je neko
jednom
ili možda čak
i ona sama
vodila je
malog roma
u bioskop
bila je
humana

Pomislih tad
kako bih i ja
barem jednom
u životu
da osetim
njen humani
rad

:D *Septembar 2016
... da je osvojen barem neki zagrljaj, kao sto su ga neki osvojili pa da priznam pobedu, al ovako, dzaba samoproglasenje.

mh
Stjepan Jun 26
VOLIM TE
Magla se spustila
nad gradom ove noći.
Htio bih ti u snove doći
barem nakratko ove noći.
Noćas je hladno,svuda tama
da li noćas spavaš sama.
Ulice su noćas puste
magla mi je skrila pute.
Kad bi samo dušo znala
u mojim mislima da si sada.
Pred zoru ulicom tvojom prolazim
dolazim pred tvoja vrata da te iznenadim.
Otvaraš mi svoja vrata i kažeš mi
sretna sam što te vidim.
Srećo moja nježno je zagrlim
i tiho šapnem volim te ljubavi.
Stjepan Orlić
Stjepan 1d
Sjedimo uz more
jahte morem plove
ploveći razbijaju valove.
Skidaš sa glave maramu svoju
rukom mi nježno prolaziš kroz kosu.
Volim te sve do neba
poljubac tvoj mi treba.
Imamo svoje želje
želimo mnogo ljubavi i sreće.
Imam tebe uz sebe
za mene nema radosti veće.
Barem da vrijeme mladost vrati
moja duša samo sretne dane pamti.
U daljini se čuju ljubavne pjesme
kasni su sati
idemo kući
za počinak je vrijeme.

Stjepan Orlić

— The End —