Jutro je svanulo
jaki vjetar mi je
san prekinuo.
Kroz prozor pogledam
more je nemirno i bijesno.
Naša barka se ginga
lijevo - desno.
Valovi od obalu
udaraju silovito.
Nebo su tamosivi
oblaci prekrili
sunce su sakrili.
Visoko gore
pod oblacima
galebovi lete
olujnome vjetru
oni se inate.
Dok čekam poziv tvoj
moja duša osjeća nespokoj
želim ti mirno more
imaš blagoslov moj.
U tom trenu
poziv je na mom telefonu
čujem tvoj dubok glas
govoriš da kući dolaziš
da me puno voliš
i na mene stalno misliš.

Stjepan Orlić